Nema filateliste koji ne želi u svojoj zbirci imati pokoju poštansku marku s tiskarskom pogreškom. Tiskarska pogreška može se dogoditi u bilo kojoj fazi proizvodnje poštanske marke. Klasični primjeri su nedostatak ili oštećena oznaka vrijednosti, obrnuti pretisak, pogrešan tekst, pogrešan motiv, pogreška u boji i slično. Pogreške se često otkrivaju brzo, čak i prije nego što marka napusti tiskaru te se u potpunosti povlači iz optjecaja, ali neke mogu ostati nezapažene dugi niz godina. Takve pogreške učinile su neke marke jedinstvenima i jako skupima čija tržišna vrijednost prelazi desetine, stotine tisuća pa i milijun američkih dolara. No, ponekad na tu temu ima i bizarnih prevara.
“Engleski sakupljač, ovdje u prolazu, traži marku Velike Britanije iz 1902. godine vrijednosti 6 pensa zelene boje. Za lijep komad plaća visoku cijenu. Ponude slati do 20. lipnja na ime Frad I. Sharpera, Hotel Ambasador. Ovaj oglas mogao se 10. lipnja 1929. pročitati u svim velikim novinama Filadelfije. Radoznali filatelisti i trgovci markama posjetili su g. Sharpera u njegovu otmjenu hotelu gdje ih je prijazno primio i saopćio im da je u britanskom poštanskom arhivu ustvrdio da je 1905. godine bila tiskano nekoliko araka s markama od 6 pensa zabunom u zelenoj umjesto u ljubičastoj boji.
Nakon objave članka nastupio je grozničav lov za tim novim raritetom. Lako je zamisliti kako su se raskolačile oči trgovca markama Joana D. Stampmana kad mu je jedna stara dama ponudila drugi dan jednu zbirku maraka na otkup u kojoj se nalazio i taj traženi kuriozitet. “Moj pokojni muž znao mi je ponekad spomenuti da njegova zbirka vrijedi najmanje 8000 dolara”, naglasila je gospođa kao onako uzgred. Samo malo dolara bio bi trgovac ponudio za tu zbirku da se u njoj nije nalazila ta novootkrivena zelena marka nastala tiskarskom greškom.
Stara dama i trgovac konačno su se nagodili na 2500 dolara (danas 74 000 dolara). Odmah ujutro drugog dana pojurio je trgovac u Hotel Ambasador gdje su ga obavijestili da je g. Sharper nenadano bez naznake svoje adrese otputovao. Nezgodno! Ali za takav raritet, tješio se trgovac markama, lako ću naći drugog bogatog interesenta. Uskoro je promijenio svoje mišljenje kad je ustanovio da su i drugi njegovi kolege od iste dame otkupili “zbirku njenog pokojnog supruga” za visoku cijenu. Stvar je u tome da je stara dama s 30 000 dolara utrška u pratnji Mr. Sharpera, koji je običnu ljubičastu boju kemijskim putem pretvorio u rijetku zelenu naglo nestala (Iz knjige Maxa Büttnera “Romantik der Briefmarke”).
Valja znati da je 30 000 dolara početkom 1900. godine imalo istu kupovnu moć kao otprilike 900 000 dolara danas. Bila je to više nego pristojna “zarada” perfidne prevarantice i njezina partnera. Zato u filateliji vrijedi pravilo: ne kupuj marku za koju nisi siguran da postoji!