Kada je vatikanski diplomat Minuccio Minucci 1596. stigao u Zadar, kako bi odradio povjerljivu misiju na granici s turskim carstvom i osnažio lokalnu Crkvu u duhu Tridentskog koncila, našao je na neuređenu zajednicu klerika koja nije imala dovoljno prihoda u skladu sa svojim statusom, siromašne samostane u kojima su se članovi prehranjivali onim što bi im obitelji slale izvana, a napose šokantna bila je činjenica da puno njih živi u suložništvu, pa i javnoj zajednici s izvanbračnim družicama. Minucci je prionuo kažnjavanju i pritužbama prema Vatikanu, a na meti su mu bili uglednici – zadarski kanonik Šime Budinić, te još više Šime Benja.
To nije bio jednostavan zadatak, unatoč Minuccijevom ugledu, jer je Zadar bio pod Venecijom, pa je mletački patrijarh odbacivao pritužbe. Razlog je bio političke naravi jer je Venecija smatrala da su Tridentski sabor i nastojanja Crkve usmjerena protiv njihove nezavisnosti. Na kraju je Benja zatražio oprost koji je i prihvaćen. Kada je Minucci odlazio iz Zadra, više nije bilo svećenstva koje je, barem koliko je on znao, živjelo u suložništvu.
Ova epizoda dočarava svijet kojeg je iz vatikanskih arhiva, višegodišnjim radom pretočenim u knjigu ” Zadarski nadbiskup Minuccio Minucci i njegova jadranska misija”, otkrio dr. Josip Vrandečić, nekadašnji zaposlenik Sveučilišta u Zadru, danas na Odjelu za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu. Knjiga je predstavljena sinoć u Kneževoj palači, u posebnom adventskom ozračju susjednog Trga Petra Zoranića.
Vrandečićev rad detaljno je predstavio još jedan nekadašnji zaposlenik Sveučilišta u Zadru, a potom u dva mandata dekan Filozofskog fakulteta u Splitu, prof. dr. sc. Marko Trogrlić.
– Ljepšeg ambijenta od ovog adventskog, u Kneževoj palači, nismo mogli poželjeti za predstavljanje knjige. Minucci je bio važna osoba njemačke, talijanske i hrvatske crkvene povijesti, obnašao je visoke dužnosti u papinskoj diplomaciji, što pokazuje i podatak kao ga je papa Grgur XIII. poslao u Madrid kako bi uvjerio Španjolsku, tada ključnu zemlju, u potrebu ratovanja za obranu Koelna, rekao je Trogrlić.
Kada je 1593. bitkom kod Siska započeo habsburško-turski rat, Minucci je dobio zadatak da u protutursku koaliciju uključi sve važne zapadne zemlje, uključujući i Veneciju. Tri godine kasnije preuzeo je zadarsku biskupsku katedru i o tom vremenu govori Vrandečićeva knjiga.
Zadar je grad na granici, u doticaju s muslimanskim svijetom. Minucci želi u tridentskom duhu crkvene obnove graditi bolju Crkvu te vjeruje u povratak pravoslavnih i muslimanskih vjernika u njeno krilo, ali bez nasilja. Mletačka republika u Tridentskom koncilu i Minuccijevim nastojanjima vidjela je udar na svoju nezavisnost, te je opstruirala njegovu borbu s neposlušnim klericima.
– Tijekom njegova života Crkva je izgubila dosta od svoje političke moći, ali je izišla duhovno obnovljena. Minuccijev doprinos u tome je velik – njegovi su spisi došli do Afrike, Južne Amerike, Rusije. Ovu bi knjigu trebala imati svaka zadarska kuća, poentirao je dr. Trogrlić.
Pročelnik Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru izv. prof. dr. sc. Ante Bralić ukazao je na činjenicu kako Katolička crkva ni danas, a pogotovo u tom vremenu, nije monolitna institucija, te kako je bila ograničena različitim feudalnim i regionalnim pravima.
– Minucci rješenje vidi u obrazovanju svećenika, držanju stege i oslobađanja od tutorstva države. Htio je ukinuti benediktinski samostan u kojem su tada bila samo četiri redovnika, opisana vrlo crnim riječima, kako bi otvorio prostor za sajemenište, ali u tome nije uspio. Sjemenište je u Zadru osnovano tek u 18. stoljeću, a benediktinski samostan ugašen 1806., kada je imao samo jednog redovnika, rekao je Bralić.
Vrandečić je ispričao kako je bio začuđen kada je prije desetak godina u Vatikanskom arhivu naišao na tako bogatu dokumentaciju, a da nitko ranije nije o Minucciju napisao monografiju dostojnu važnosti koju je imao. A ona je bila takva da su Nijemci 1943., povlačeći se iz Rima, njegovu ostavštinu prevezli u Beč. Nakon rata vraćena je u Italiju, gdje ju je Vrandečić zatekao.
Jedna od ključnih Minuccijevih tema bili su Uskoci, koji su mu bili smetnja jer je htio pomiriti Habsburgovce i Veneciju u trenutku kada Turci stižu pred Beč.
– Sve što je Šenoa pisao o Uskocima naslonjeno je na Minuccijevu knjigu. Kao njihov protivnik, napisao je o njima najljepšu predaju, o deranju kože protivnicima i ženama koje ližu krv…
Minucci u svojim pismima, kojih je pisao 7-8 dnevno, progovara i o gospodarskoj politici Venecije koja je uvozom uništila zadarsku tekstilnu industriju
– On iza sebe nije ostavio niti jedno postiugnuće, ali njegov obnoviteljski rad na ugledu Crkve, kao i rad njegovih suvremenika i istomišljenika, uzdigao je Crkvu u glavnu moralnu snagu društva, što je ostala do danas, zaključio je Vrandečić.
