Odjel za geografiju Sveučilišta u Zadru, Hrvatsko geografsko društvo – Zadar, Hrvatsko kartografsko društvo i Državni arhiv u Zadru obilježili su u čitaonici Državnog arhiva u Zadru u ponedjeljak 4. prosinca 2017. 200. obljetnicu početka sustavne katastarske izmjere Austrijskog Carstva, prve kojom je obuhvaćen cijeli prostor današnje hrvatske države. Predavači su bili prof. dr. sc. Miljenko Lapaine, redoviti profesor na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te prof. dr. sc. Josip Faričić, redoviti profesor na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru. U pripremi izlaganja koje je održao J. Faričić sudjelovao je i Tome Marelić, asistent na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru
Prva sustavna katastarska izmjera u Austrijskom Carstvu započela je temeljem posebnog Patenta (ukaza) cara Franje I. koji je potpisan 23. prosinca 1817. S obzirom na to da je izmjera započela u vrijeme vladavine toga austrijskog cara naziva se Franjina katastarska izmjera, a njezin rezultat Franjin katastar. U znanstvenoj literaturi uvriježeno je tu izmjeru nazivati franciskanskom, premda je u duhu hrvatskoga jezika bolje govoriti o Franjinoj izmjeri s obzirom na to da u Hrvatskoj posljednjega njemačko-rimskoga, a ujedno i prvoga austrijskog cara imenujemo hrvatskim imenom Franjo.
Franjin katastar nije prvi katastar u Hrvatskoj. Parcijalnim katastarskim izmjerama od 14. st. do početka 19. st. bili su obuhvaćeni pojedini dijelovi Hrvatske ali tako što međusobno nisu bili usporedivi u pogledu kartografskih prikaza i zemljišno-pravnih dokumenata koji su s njima bili povezani. Također, nisu se zasnivali na preciznim mjerničkim postupcima koje je omogućio razvoj geodetskih metoda i primjena specijaliziranih instrumenata tek u 19. st.
Prikaz greške koja je nastala tijekom katastarske izmjere
Kartiranje Hrvatske tijekom Franjine katastarske izmjere zbivalo se odvojeno za primorski i za kontinentski dio (unutar tada jedinstvenoga Austrijskog Carstva). Tada je današnji prostor Hrvatske prvi put obuhvaćen standardnim postupkom izmjere što je rezultiralo modernim katastarskim planovima. Katastarska izmjera zbivala se istodobno s topografskom (vojnom) izmjerom koja je rezultirala objavljivanjem topografskih karata cijeloga Carstva.
– Franjin katastar bio je modernizacijska mjera kojom je prvi put standardizirano i cjelovito obuhvaćen cijeli prostor Dalmacije što je rezultiralo: evidencijom posjeda (i vlasništva) nad nekretninama, katastarskim planovima – detaljnim prikazima prostornih resursa, statističkim pregledom prostorne organizacije s obzirom na oblik korištenja zemljišta, površinu čestica, klase, procjenu vrijednosti i druge značajke zemljišta te detaljnim ekonomskim opisima katastarskih općina. Katastarske općine, koje treba razlikovati od političkih općina, tj. jedinica lokalne samouprave, u pravilu su se poklapale s obuhvatom onih naselja koja su imala status župe, rekao je na predavanju dr. Faričić.
Najjužnije točke I. reda Franjine katastarske izmjere Istre i Kvarnera (pod zapovjedništvom kap. Bossija) na koje se trebala nadovezati katastarska izmjera Dalmacije bile su vrh Televrina (Mte Osero, Osoršćica) – 588 m (Lošinj), zatim vrh Sv. Ivan (Mte Calvario, Grgošćak ?) – 230,7 m (Lošinj), te vrh Kamenjak (Tignarossa, Tinjarosa) – 409,7 m (Rab).
Izmjerom Dalmacije rukovodili su natporučnik Han i poručnik Montanario. Bilo im je zapovjeđeno da krajnju sjeverozapadnu stranicu trokuta katastarske izmjere naslone na postojeću stranicu Mte Calvario – Tignarossa. Oznake za tu stranicu prethodno je postavio tim kapetana Giacoma Marienija tijekom hidrografske izmjere Jadrana (1818. – 1819.) u svrhu izrade pomorske karte Carta di Cabotaggio del Mare Adriatico. Han i Montanario nisu mogli pronaći oznaku na vrhu Kalvarija (Mte Calvario), ali su pronašli oštećene ostatke oznake na susjednom vrhu Grgošćak (oko 1430 m jugoistočno) slične nadmorske visine pa su pretpostavili da se radi o Marienijevoj oznaci. Međutim, napravili su pogrešku, budući da je Marieni koristio crkvicu Sv. Ivana na vrhu Kalvarija (Mte Calvario) kao trigonometrijsku točku, zbog čega se njihov najsjeverniji trokut I. reda izmjere Dalmacije (zarotiran za oko 2°) sastojao od točaka: 1) vrh Grgošćak (Gargošćak) – 242,5 m (Lošinj), 2) vrh Kamenjak (Tignarossa, Tinjarosa) – 409,7 m (Rab) i 3) vrh Sv. Vid – 349,1 m (Pag).
Primjer katastarskog plana kao rezultata Franjine katastarske izmjere
Pogreška je otkrivena 1827. tijekom treće etape katastarske izmjere koja je započeta iz Varaždina 1826. i koja je obuhvatila područje koje je prema jugu i jugozapadu graničilo s Dalmacijom. U svrhu izbjegavanja iznimnih financijskih i vremenskih gubitaka za ponovnu izmjeru zadarske regije, obavljena je korekcija mjerila pa je za taj dio Austrijskog Carstva utvrđeno mjerilo katastarskih planova 1:2.904. Naime, mjerila većine katastarskih planova koji su izrađeni na temelju Franjinog katastra bila su 1:2.880 i 1:1.440 (rjeđe su korištena i mjerila s dvostruko manjim ili dvostrukom većim modulima za prikaze prostora na koje se primjenjivao poseban režim izmjere). Mjerilo 1: 2.880 odabrano je s obzirom na odnos mjernih jedinica za duljinu koje su se u Austrijskom Carstvu koristile prije uvođenja metarskoga sustava: 1 palac (zoll) koji se izmjeri na katastarskom planu u tom mjerilu odgovara duljini od 40 hvati (klaftera) u ravnini na koju je projiciran rotacijski elipsoid, tj. geometrijsko tijelo kojim je aproksimiran izgled Zemlje (kolokvijalno, “u prirodi”).
Dakle, greška na samom početku katastarske izmjere sjeverne Dalmacije rezultirala je posebnim mjerilom katastarskih planova toga dijela današnje Hrvatske, koje se nije uklapalo u temeljne odnose austrijskih mjernih jedinica. Po tome je zadarska regija posebna u odnosu na cijelo područje nekadašnjega Austrijskog Carstva!
Posebno mjerilo katastarskih planova sjeverne Dalmacije ipak nije umanjilo značenje Franjinog katastra u reguliranju zemljišno-pravnih odnosa te kvaliteti te goleme baze prostornih podataka. Franjin katastar kao i parcijalni katastri koji su mu prethodili i oni koji su uslijedili nakon njega nezaobilazan su izvor za istraživanje preobrazbe krajolika. Nažalost, potpuna dijakronijska analiza katastarskih podataka nije moguća i to ne uvijek zbog neusporedivosti podataka Franjinog katastra s kasnijim katastrima, već ponajprije zbog činjenice da aktualni katastarski sustav za mnoge dijelove Hrvatske, uključujući najveći dio zadarske regije, u statističkom, pravnom i kartografskom smislu ne odgovara stvarnom stanju i nije u vezi sa zemljišnoknjižnim sustavom.
– Gledajući s današnje perspektive, logično je očekivanje građana, ali i potencijalnih sudionika u različitim ekonomskim aktivnostima, da katastarski sustav bude posve uređen, precizan i ažuriran. Ne bi nas trebala tješiti činjenica da zbog nesređenoga katastra ali i zemljišnih knjiga koje su u nadležnosti općinskih sudova još uvijek nismo rasprodali najdragocjenije nekretnine, posebne one uz obalu. Prilike su ipak složenije, a zahtijevaju veliku odgovornost i pojedinaca i države! To više, što se za oko 80% Hrvatske u pogledu kartografskih prikaza, katastar još uvijek temelji na rezultatima Franjine katastarske izmjere. Kartografski su ažurirana samo područja većih naselja, dok se u najnovije vrijeme ostvaruje napredak u obliku novih katastarskih izmjera i pojedinih manjih naselja, istaknuo je dr. Faričić.
