Jeste li znali da je Zadar nekada imao crkvu sv. Ivana Krstitelja od Pusterle, crkvu sv. Antuna Opata i čak dvije crkve posvećenu sv. Petru? Grupa učenika Klasične gimnazije Ivana Pavla II. i studenata Odjela za povijest umjetnosti sa Sveučilišta u Zadru istražila je njihove priče te svoja saznanja priredilo na izložbi „Crkve u staroj jezgri grada Zadra – otete zaboravu”, postavljenoj danas u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II., u okviru manifestacije „Krševanovi dani kršćanske kulture”.
Oni su, najviše na temelju spisa Carla Federica Bianchija iz 19. stoljeća, rekonstruirali povijest osam crkava čije će se ime danas rijetko čuti – sv. Vida, sv. Ivana Krstitelja od Pusterle (Sv. Nediljica), Četrdeset mučenika (Sv. Barbara), sv. Petra Novog, crkva i samostan sv. Ivana Krstitelja (sv. Silvestar), sv. Petra Starog (sv. Marcela), crkvu i samostan sv. Dimitrija te crkvu sv. Antuna Opata (Sv. Spasitelj).
– Kada hodamo današnjim ulicama ne znamo da su ispod nas ostaci crkava koji se jednako kao ljudi rađaju, propadaju i na kraju nestaju, zamete im se trag. Moramo čuvati našu baštinu, ukazivati na ono što je slabije istraženo i zato ju planiramo odvesti u druge škole i institucije, rekla je jedna od autorica projekta prof. Elvira Katić. U projektu su sudjelovale i Marina Maruna, Željka Kucelin, Antonija Bunja, Neven Nižić te s. Viktorija Gadža..
U nastavku teksta donosimo i pričice i svakoj od navedenih crkvica.
Crkva sv. Vida
O ovoj svojevrsnoj „sestrinskoj crkvi” sv. Križa u Ninu prepoznatljivog križnog tlocrta nedavno je knjigu napisao dr. Pavuša Vežić. Nalazila se u ulici između Narodnog trga i mosta, nastala je također u 9. stoljeću, a srušena u 19. stoljeću. Da nije, ustvrdio je Vežić, to bi danas bila jedna od najpoznatijih crkvi u Hrvatskoj.
Crkva sv. Ivana Krstitelja od Pusterle (Sv. Nediljica)
Sagrađena je ispod Varoša, u 17. stoljeću mijenja ime u Sv. Nediljica uz čuvanje prvotnog oblika. Porušena je 1891. godine kako bi se na njezinom mjestu sagradila stambena zgrada.
Crkva četrdeset mučenika (Sv. Barbara)
Nalazila se na mjestu današnjeg dm-a na Forumu. Početak kraja bila je 1806. godina kada ju je uzela Napoleonova vojska te prodala trgovcu, koji je na njezinim temeljima 1825. podigao kuću. U kasnijim istraživanjima na njezinom mjestu pronađen je ranokršćanski podni mozaik s dva jelena.
Crkva sv. Petra Novog
Jedna od zasigurno najintrigantnijih crkvi koja je bila sagrađena na prostoru današnjeg Narodnog trga, uz Gradsku ložu. Od 1393. bila je sveučilišna crkva, ali je srušena 1447. u preuređenju trga. Na njezino mjesto postavljena je venecijanska zastava.
Crkva i samostan sv. Ivana Krstitelja (sv. Silvestar)
Bila je sagrađena na mjestu današnjeg Državnog arhiva i Znanstvene knjižnice. Prvi spomen potječe iz 1214. godine, kada se bratovština bičevalaca (?) sastajala u crkvi sv. Silvestra. Ucrtana je na svim starijim planovima grada, a srušena 1844. godine odlukom austrijskih vlasti kako bi se sagradila vojarna.
Crkva sv. Petra Starog (sv. Marcela)
Crkva u današnjoj Ulici Dalmatinskog sabora u kojoj su djelovale ninske redovnice sv. Marcele. One su nakon spaljivanja grada napustile Nin te sa sobom ponijele svetičine relikvije. Uz crkvu su 1540. godine sagradile samostan. Početkom 20. stoljeća tri su ugledne obitelji otkupile zapušteni prostor te u njemu otvorili hrvatsku školu. Potpuno je srušena u savezničkom bombardiranju Zadra.
Crkva i samostan sv. Dimitrija
Nalazila se na mjestu nekadašnje poslovnice JAT-a. Bianchi misli da je sagrađena u 11. stoljeću kada su u Zadar došle benediktinke, no već 1311. spominje se kao dominikanski samostan, u kojem je 1345. nastao Pravilnik o primanju sestara dominikanki u samostan, najstariji opsežniji hrvatski spis nastao na latinici. Crkva impozantnih dimenzija 25×12 metara bila je okružena samostanom s vrtom, što je vidjljivo i u grafici Konrada von Grünenberga, hodočasnika koji je u to vrijeme prošao kroz zadar na putu u Svetu Zemlju. Pronađen je i zapis iz 1647. o tome kako su se redovnice žalile na buku iz doma u kojoj je živjela žena sumnjiva morala, kojoj je zbog toga naloženo da se odseli. Crkva je desakralizirana 1598. zbog malog broja redovnika, a kompleks je izgorio u plamenu 1. travnja 1779.
Crkva sv. Antuna Opata (Sv. Spasitelj)
Podignuta na mjestu trokatnice u blizini današnjeg kazališta, s najranijim spomenom iz 1154. godine. U njoj je djelovala bratovština sv. Antuna Opata, zadužena za gašenje požara u gradu i okolici. U 19. stoljeću pretvorena je u skladište, potom i priključena teatru Nobile kao biljetarnica. Godine 1861. obnovljena je za potrebe Dalmatinskog sabora, koji je u tom prostoru ostao do kraja svoj djelovanja. U 2. svjetskom ratu služila je kao ambulanta vojnog garnizona te je potkraj 1943. srušena u bombardiranju.
