U današnjoj emisiji “Stvoreni za nebo” pričali smo o svetoj Moniki, svetom Augustinu, mučeništvu Ivana Krstitelja te Gospi od Suza.
Danas, 27. kolovoza, Crkva slavi spomendan svete Monike, majke sv. Augustina. Sveta Monika je rođena 322. god. u Tagasti u kršćanskoj obitelji gdje je upila evanđeoske vrijednosti, ali ih je u mladosti zapostavila i odala se piću. Kako je u tom smjeru uistinu pretjerala, odlučila je potpuno promijeniti život. Čvrstom voljom i Božjom milošću postala je sasvim druga osoba. Udala se za poganina Patricija, koji je bio dobar u duši, ali je bio i nagle naravi te sklon bračnim nevjerama. Rodila mu je troje djece, od kojih je Augustin bio najstariji. I suprug i sin su živjeli vrlo raskalašenim životom, zbog čega je sveta Monika jako patila i puno molila za njihovo obraćenje. Doživjela je da joj je Bog uslišio molitve, te se tako Patricije obratio i krstio na samrti, a sin Augustin je od neobuzdanog mladića željnog avanturizma i svjetovne slave postao jedan od najvećih mislilaca kršćanstva, a njegova duhovnost i svetost života uzor naraštajima. Umrla je 387. godine u Ostiji, gradu na ušću Tibera, gdje je sa sinom Augustinom čekala lađu za Afriku. Njezini se posmrtni ostaci čuvaju u Rimu, u crkvi sv. Augustina. Slavi se kao zaštitnica alkoholičara, kućanica, žrtava preljuba, obraćenika, majki, udovica, obitelji, djece koja su razočarala roditelje, onih koji su verbalno zlostavljani i drugih.
Dan poslije svete Monike, 28. kolovoza, Crkva slavi spomendan njenog sina, sv. Augustina, rođenog 13. studenoga 354. god. u Tagasti. Mladi Augustin je u načinu života slijedio svoga oca, odajući se raskalašenom životu. Studirao je u Kartagi gramatiku, retoriku, dijalektiku, aritmetiku i druge znanosti, a svoj način razmišljanja usmjeravao je prema maniheističkim dualističkim idejama koje su u ono vrijeme gotovo bile znak kulture. U tom je smislu bio cijenjen kao iznimno mudar filozof i govornik. U Kartagi je živio u izvanbračnom priležništvu s jednom ženom, te je s njom stekao i nezakonitog sina. Po završetku studija se najprije vratio u Tagastu i ondje otvorio govorničku školu, potom je kao učitelj govorništva prešao u Kartagu, a zatim i u Milano.
Uz majčine molitve, veliki poticaj bile su mu propovijedi milanskog biskupa svetog Ambrozija, tako da se 23. travnja 387. god., zajedno sa svojim sinom Adeodatom, krstio. Počeo je živjeti životom potpunog predanja Bogu. U Africi je zaređen za svećenika 391. god., a pet godina poslije i za biskupa u Hiponu, današnjem alžirskom gradu Annabu. Sveti Augustin je umro 24. kolovoza 430. god. u Hiponu, tijelo mu je najprije preneseno na Sardiniju, a potom početkom 8. st. u Paviju, gdje mu se – u crkvi San Pietro in Ciel d Oro, nalazi i danas grob. 1298. godine proglašen je crkvenim naučiteljem, zajedno s još trojicom crkvenih velikana Zapada: sv. Ambrozijem, sv. Jeronimom i sv. Grgurom Velikim. Zaštitnik je teologa, tiskara, pivara, a po njemu mnoga mjesta diljem svijeta nose svoj naziv. Sveti Augustin je napisao i monaška pravila, koja su tijekom povijesti postala i pravila više redovničkih zajednica, od kojih je najpoznatija ona koja se po velikom svecu i nazvala zajednica augustinaca.
29. kolovoza Crkva slavi spomendan Mučeništva svetog Ivana Krstitelja. U vrijeme Ivana Krstitelja Herod Antipa je bio tetrarh Galileje i Pereje, a poznat je po tome što je otjerao svoju ženu, i oženio se ženom svoga brata Filipa i ujedno svojom nećakinjom – Herodijadom. Upravo je to neprirodno priležništvo sa ženom vlastitog brata oštro kritizirao Ivan Krstitelj i to je bio izravan povod za njegovo smaknuće. Budući da je Ivan prigovorio Herodu kako ne smije imati žene brata svoga, Herodijada ga je mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. No, kad je Herod o svom rođendanu priredio gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim, kći Herodijadina zaplesavši, svidje se Herodu te joj se zakle da će joj dati što god zaišće. Ona iziđe pa će svojoj majci: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!« I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!« Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika ne htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka majci. Vjerojatno je nastanak blagdana vezan uz posvetu bazilike u čast sv. Ivana u Sebasti, u 4. st. Sveti Ivan se štuje kao zaštitnik osuđenih na smrt, krojača, krznara, vunara, remenara, a zazivaju ga i kod glavobolje, vrtoglavice, padavice i grčeva (posebno kod male djece).
Za kraj, izmolit ćemo molitvu Gospi od suza, pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji koja se svake godine odvija u sklopu župne zajednice grada Pleternice.
“Gospo od Suza mi te trebamo
trebamo tvoje svjetlo koje zrači iz tvojih očiju
tvoju pomoć koja zrači iz tvoga srca
tvoj mir kojem si kraljica.
S velikim pouzdanjem povjeravamo ti svoje potrebe
povjeravamo ti svoje boli, da ih ti izliječiš
povjeravamo ti svoja tijela da nam ti pomogneš
svoja srca da ih obratiš
duše da ih upraviš prema spasu
Tvojim svetim suzama Isus ne može ništa odbiti
ti si svemoguća za postignuće milosti
Udostoj se, dobra majko, ujediniti svoje suze
s našim suzama da ih tvoj božanski sin primi
i udijeli nam milosti koje su nam toliko potrebne
O majko ljubavi, majko boli i milosrđa
poslušaj nas i usliši.
Amen!”
Zapamtite riječi sv. Augustina: “Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi (Bože)”. Nek vas ta misao vodi kroz tjedan. Ugodnu nedjelju vam želim!
