Pavle Dešpalj, dirigent svjetskog glasa, zadarski Arbanas koji je zadužio ne samo Zadar već i Hrvatsku sa svojim dugogodišnjim radom, u povodu otvorenja Kneževe palače, govori o danima kojih se malo koji Zadrani sjećaju. Govori o Palači, svom Zadarskom komornom orkestru, o poslijeratnom Zadru u kojeg je došao nakon oslobođenja i na čijim je ruševinama učio najljepšu među svim umjetnostima, glazbu.
U petak se otvara obnovljena Kneževa palača. Vi poznajete tu zgradu još iz poslijeratnog doba. Kakva su vaša prva sjećanja – kako je izgledala i što je u njoj nakon rata bilo smješteno?
Po dolasku s obitelji u Zadar 1945. godine promijenili smo pet adresa. Kneževa palača je bila druga po redu. Kao 11-godišnjeg dječaka impresionirala me svojom velebnošću, iako smo pred kratkog vremena došli iz Dubrovnika, gdje smo stanovali u vili Orsuli. Nekim čudom meni se izvana palača činila gotovo netaknutom iako su okolo bile same ruševine.
Glavni trg je doslovno bilo brdo od nanesenih ostataka porušenih zgrada. Unutrašnjost palače bila je očito opljačkana, jer se ne sjećam nikakvog namještaja. Najočuvanija bila je najveća sala iz koje se vanjskim željeznim stepenicama moglo spustiti u zapušteni ali krasan vrt. U toj sali je moj otac održavao prve probe s obnovljenim orkestrom bivše Zadarske Filharmonije. Ne sjećam se što je sve bilo smješteno u Palači, ali znam da su bili potrebni mnogi popravci da bi se kasnije došlo do današnje koncertne dvorane i baletnog studija. Sjećam se da su nas u to doba posjećivale poznate zagrebačke umjetnice sestre Marija Borska, sjajna kazališna glumica i prof. Zlata Butković, klaviristica i pjevačica, koje su u to doba kao i neki drugi umjetnici po kazni bili premješteni u Zadar. Prof. Butković mi je kasnije na muzičkoj školi predavala klavir.
Zadarski komorni orkestar slijednik je ansambla Societa filarmonica. On zapravo zahvaljujući vašem ocu, nikad nije potpuno prestao s radom. Upravo je vaš otac s glazbenicima orkestra i radeći u Glazbenom školi, u Kneževoj palači je puno boravio. Kako su izgledala glazbena druženja u Palači?
Moj otac Šime Dešpalj postavio je Hrvatsko narodno kazalište, uz veliku pomoć prof. Šime Dunatova. Obnovio je Zadarsku filharmoniju, koju su naslijedili maestro Štajcer i kasnije prof. Jerolimov. Osnivao je Muzičku školu s kojom je surađivao do smrti. Predavao je generacijama muzički odgoj na gimnaziji i učiteljskoj školi. Osnovao je i poznati Zadarski omladinski zbor s kojim je gostovao u Zagrebu i Splitu i pobjeđivao na brojnim natjecanjima.
Nakon prof. Jerolimova orkestar Zadarske filharmonije je zbog pomanjkanja kadrova prestao s radom. S ostacima tog orkestra, sa zadarskim studentima iz Zagreba, među kojima se isticala moja sestra Maja, s nekolicinom glazbenika, koji su se zbog vojnog roka zatekli u Zadru, i dakako s mojim bratom Valterom, (koji je već kao četrnaestogodišnjak oduševljavao umjetnike poput Stjepana Šuleka, Marijane Radev i Darka Lukića,) osnovao sam Zadarski komorni orkestar. Vodio sam ga dvije godine, nakon čega je prestao s radom zbog mog angažmana u Zagrebu.
Prof. Vrbančić je kasnije odgojio nove kadrove violinista, sam je svirao violu, a moj otac je osposobio dvije profesorice muzičke škole da za potrebe orkestra sviraju čelo i kontrabas, i tako je Zadarski komorni orkestar pod vodstvom prof. Vrbančića opet započeo s radom. On me, kao i njegovi nasljednici prof. Novak i maestro Repušić, često pozivao da dirigiram s ansamblom, na što sam se uvijek s velikom radošću odazivao.
U prvim granatiranjima Zadra uništena je Kneževa palača s Glazbenom školom i Koncertnom dvoranom koja je posljednjih 25 godina je bila nedostupna brojnim korisnicim pa tako i glazbenicima. Vi ste organizirali dobrotvorne koncerate za pomoć Školi?
Naravno da sam za vrijeme Domovinskog rata stalno mislio na Zadar, suosjećao s njegovim stradavanjima, i jedva dočekao priliku da za vrijeme i najgorih bombardiranja dođem u Zadar i održim koncert sa Zadarskim komornim orkestrom. Ganulo me s kakvim je entuzijazmom orkestar reagirao na moj dolazak i kako nas je ponosno pozdravila brojna zahvalna i vjerna zadarska publika. Organizirali smo nekoliko dobrotvornih koncerata i to nam je predstavljalo zadovoljstvo.
Kakvi Vas osjećaji obuzimaju uoči ponovnog susreta s Koncertnom dvoranom i Kneževom palačom?
Vjerujem da su svi ljubitelji glazbe kao i ja odahnuli što je Kneževa palača konačno obnovljena i što nam je koncertna dvorana ponovno stavljena na raspolaganje. Nadam se da će palača opet biti dom Zadarskom komornom orkestru, jer on to i zaslužuje. Jako se veselim susretu s orkestrom sljedećeg mjeseca i nastupu u mojoj omiljenoj dvorani!
