Danas, 11. svibnja u Gradskoj knjižnici Zadar otvara se izložba instalacija Klaudije Milin pod nazivom “Ružica sam bila, Ružica više neću biti”. Riječ je o njenoj prvoj izložbi angažiranih instalacija u kojoj se, kroz metaforu, bavi propitivanjem društvenih vrijednosti. Kao sekundarni element naracije pojavljuju se i rodne funkcije (muška i ženska pozicija u društvu), kao i pitanje što društvo ostavlja iza sebe (otuđena igra djeteta).
Instalacija RUŽICA SAM BILA, RUŽICA VIŠE NEĆU BITI bavi se prolaznošću žene. Prolaznost žene se odvija na zapaženiji način od prolaznosti muškarca, nedvojbeno i zbog toga što je žensko tijelo vezano uz davanje novog života. Prolaznost je to koja ujedno daje i nastavak života, vezana uz vitalno seksualni element, a u svojoj negativnoj konotaciji uz fetiš. Fetiš je, za razliku od onog vitalno seksualnog, mrtav odnos čovjeka i objekta. Karakteristično za fetiš je da objekt stoji između dva subjekta i na neki način zamjenjuje drugi subjekt tako da objekt poprima funkciju realnog, no s razlikom od realnog u tome da se fetiš iscrpljuje sam u sebi. Fetiš je otuđen i neplodan za razliku od vitalne ženske seksualnosti, pa se događa estetizacija žene gdje je ona estetska vrijednost za razmjenu za uživanje zbog uživanja samog. Jednom rječju, roba koju je autorica objeslila na štrik, uz izvjesnu ironiju posloživši je kronološkom simbolikom (čarapice, pelenice, grudnjaci…) aludirajući na tekst pjesme “Rožica sem bila”.
Izložba ostaje otvorena do 23. svibnja.