ZADAR– Dugo se u Zadru nije dogodio koncert s toliko emocija, kao što je bio sinoć koncert slovenskog kantautora Zorana Predina i Damira Kukuruzovića i njegovog Django benda u zadarskom kazalištu.
Virtuozi gitare, Kukuruzovićev Django benda, koji baštine tu francusku romsku izvedenicu jazza i neiscrpan repertoar Predina, bili su kombinacija koja je u dva i pol sata pokazala iskrenost glazbene umjetnosti. Uz sve izvedbe starih, novih i obrađenih pjesama, te šansona u gipsy swingu, publika je uživala u duhovitim pričama s kojima su Predin i Kukuruzović izmjenjivali glazbu u čijoj je izvedbi svaki član imao svojih pet briljantnih minuta.
Naravno da je u Gradu košarke, Predin, fanatik košarke ili „košarkaški sudac” kako ga je predstavio Kukuruzović, nije propustio spomenuti se Kreše Ćosića, ali i prenijeti anegdotu koju mu je ispričao Zoran Čutura, kako je maseru Cibone netko iz publike u Jazinama ugasio cigaretu na glavi.
Vođa Lačnog Franz, Zoran Predin, vratio je publiku i u prošla vremena s uvijek aktualnom Ne mi dihat za ovratnik. Svog je Vilenjaka posvetio Kemalu Montenu i priči o posljednjem njihovom susretu na 8. katu. Počelo je sa “Šakom ljubavi” a završilo s “A sad adio”. Sve između bilo je uživanje za publiku koja je držala ritam, pjevala, pljeskala i otkačila s osmijehom na licima. Šteta što je nije bilo više. U Splitu, gdje danas nastupaju Predin i Kukuruzović, prodana su dva koncerta.
