Iris Poljan, osim što prima i plaća račune kao i svi uhvaćeni u mrežu potrošačke zbilje, po njima veze različite oblike. Koncem našivena lica, geste, pokreti ruku i nogu, predmeti iz svakodnevice i mape javnih prometala rastvaraju pravilni raster brojeva i slova mašinski otisnutih prilikom neke kupnje.
Račun je, prema Iris, zamrznuti potvrđeni trenutak kojeg, često nesvjesno, nosimo u novčaniku, torbi ili džepu. Račun sadrži sve potrebne informacije o našim potrošačkim potrebama, navikama i kretanju kroz vrijeme. (Iris je 03.05.2013. u 9 sati u studentskoj menzi na Ilici doručkovala sendvič, bananu, puding i sok. Doručak je platila 5,09 kn./ 25.01.2014. bila je na izložbi u Leopold Museumu u Beču/ 30.09.2014. kupila je knjigu u knjižari u Zagrebu) Činjenice sa računa potvrđuju zamrznuti trenutak u kojem su se dogodile, crtež koncem reflektira ideju proizašlu iz iščitavanja računa kao nekog dnevničkog fragmenta. Preklapanjem tih elemenata Iris sugestivno nudi svoju privatnost, rekonstruira svoje kretanje u vremenu i prostoru: prikazivanjem tramvajskih i metro linija raznih gradova koje je posjetila ili interpretacijom nekih teže čitljivih, spontanih kretanja. Pitanje privatnosti (a i postojanja) razlaže se i u činjenici da su mnogi računi koje Iris koristi kao predložak za crtež usvojeni od njenih prijatelja i poznanika. Igra preklapanja ovdje postaje zamršenija – Iris nam podvaljuje kukavičje jaje: prisvaja iskustvo drugih, a zapečaćuje ga vlastitim.
Intencija da se od nečeg potrošnog poput računa (a simptomatičnog duhu vremena) načini umjetnički rad, može se usporediti sa težnjama pokreta Arte Povera. Prema M. Pistoletu umjetnički rad je zasnovan na gesti koja potvrduje da život donosi osjećaj neponovljivosti svakog trenutka. Radovi Iris Poljan inteligentna su igra u kojoj se preispituje odnos potrošnog (račun) i trajnog (crtež, osobna zabilješka), doživljenog i neponovljivog. Svaki njen rad je pečat jednog proživljenog trenutka, na kojem se gradi iskustvo. A ono se, kako se čini, stječe samo na vlastiti račun, napisao je autor teksta ove neobične izložbe Mirko Škoc, koja se posatvlja u Galeriji VN u Zagrebu.
