U nesvakidašnje popunjenoj Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru, u utorak 19. studenog 2013. godine s početkom u 12,30 sati, predstavljene su dvije kapitalne knjige povijesti hrvatske književnosti. Riječ je o knjigama „Čitanja Matoša” uvažene hrvatske slavistice i kroatistice Dubravke Oraić Tolić i knjizi „Mediteranski tekst hrvatskoga pjesništva”, mlade zadarske znanstvenice Sanje Knežević.
Promociju ove dvije iznimne knjige vodila je doc. dr. sc. Nives Tomašević, urednica Nakade Ljevak koja je ujedno i objavila oba naslova. Prije samog predstavljanja nazočnima se obartila i doc. dr. sc. Rafaela Božić, pročelnica zadarskoga Odjela za kroatistiku i slavistiku.
Prof. dr. sc. Zvjezdana Rados s katedre za Noviju hrvatsku književnost sa Sveučilišta u Zadru vrlo je iscrno govorila o objim knjigama, s poesbnom pažnjom uvažavajući predani red profesorice Oraić Tolić na interpretacijskim čitanja obimnog korpusa mitskog hrvatskog pisca Antuna Gustava Matoša – AGM-a.
Posebna draž cijele promocije bio je nadahnut i zanimljiv razgovor promotorice s autoriciama o njihovima knjigama, radu, pogledima na književnost. U tom je kontekstu profesorica Dubravka Oraić Tolić ponudila posve novu sliku Matoša, Matoša čovjeka, boeman i dandya kojeg se teže prepoznaje u klasičnim književnim povijestima. Govorila je ona tako o njegovu odnosu prema cipelama kao i njegovoj ljubavi prema Zagrebu i europskim metropolama. Kada ju je urednica Nives Tomašević pitala – „A što bi Matoš kazao na to da je o njemu knjigu napisala jedna žena?”, ona je u svom ležernom i pristupačnom stilu odgovorila da bi joj zasigurno čestitao i darovao ružu.
Sanja Knežević već u odgovoru na svoje prvo pitanje konstatirala je da su pjesnici kojima se ona bavila u svojoj knjizi upravo matoševski vezani uza svoje mediteranske, jadranske gradove. Ona je također upozorila kako je njezin istraživački put bio istovjetan plovidbi, svojevrsnom krstarenju Jadranom od Dubrovnika, Splita, Šibenika, Zadra do Pule, dotičući u svakom gradu po jedan cjelovit i izgrađen pjesnički opus. Po njoj su i Luko Paljetak, Jakša Fiamengo, Arsen Dedić, Tomislav Marijan Bilosnić i Boris Domagoj Biletić u svojim gradovima s jedne strane pronašli arkadijska utočišta od zbiljske slike svijeta, a s druge strane u svojim zaštićenim polisima pronalazili su prebogate poetske poticaje.
Zanimljivo je napomenuti kako je mladoj znanstvenici Sanji Knežević profesorica Oraić Tolć bila mentorica pri izradi doktorske disertacije, pa je ovom prilikom ona istaknula sve osobitosti i originalnost pristupa mlade autorice u interpretacijama i analizama, istaknuvši kako je ostvarila iznimno djelo iz područja hrvatske znanosti o pjesništvu. Također, Sanja Knežević napomenula je kako je njezin književno-znanstveni put obilježila interpretacija jedne Matoševe pjesme, a začetak svog znanstvenog pristupa otkrila je u knjizi Dubravke Oraić Tolić „Paradigme 20. stoljeća” još kao studentica.
Tako su dva naizgled udaljena književna razdoblja 20. stoljeća – moderna i postmoderna, Matoš i suvrmeni Mediteranci, pronašli zajednički jezik u međusobno prepletenom pismu dviju autorica.
