Jedna od najpoznatijih glumica bivše države iz koje je emigrirala u SAD, Mira Furlan vraća se u Zagrebu na jesan s premijerom svoje prve kazališne predstave “Dok nas smrt ne razdvoji”.
– Taj sam komad napisala prije više od 10 godina, pokazala sam ga kolegi Mikiju Manojloviću, on ga je nedavno postavio na scenu i premijera u Beogradu bila je vrlo uspješna. Predstava je pozvana u Zagreb, što mi je jako drago jer je tekst vezan baš uz Zagreb i sedamdesete godine, kazala je Furlan na jučerašnjem razgovoru kojeg je s njom vodila Mima Simić u Kuli Stojana Jankovića.
Mira Furlan je i ove godine bila najveća zvijezda filmskog i umjetničkog festivala koji je pod nazivom Zimsko ljetovanje, održan u obiteljskom posjedu Vladana Desnice, književnika hrvatske moderne, koji je pod zaštitom Ministarstva kulture.
Tema jučerašnjeg dana koju su osmislili organizatori iz Centra za mirovne studije, bila je suočavanje s prošlošću.
O tome je itekako imala što reći Mira Furlan znatiželjnoj publici, koju je zanimala i američka strana njene karijere.- U LA ste glumac ili pišete scenarij, a sve je više glumaca koji prodaju scenarije, kazala je Mira Furlan koja nema iluzije da će se njen status u toj velikoj državi promijeniti. Upravo smo i izabrali Ameriku jer tamo su svi imigranti. Ali kada sam jednom ranije došla tamo pitali su me kako to da nisam crna jer su tadašnju Jugoslaviju svrstali u Afriku, ispričala je među ostalim glumica koja ostaje pri spoznaji da je svijet izgubio vrijednosti u kojima je ona odrasla. – Postali smo imuni na informacije s kojima smo bombardirani, nemamo empatije, a mene najviše žalosti što sve to već uviđa moj sin od 15 godina, a ja ne znam što bi mu rekla, rekla je glumica. Mira Furlan je željna kazališta, ali u našem kazalištu, ukazala je, više nema emocija.
Daleko više „štofa“ za razmišljanje publika je izvukla gldejaći film Pismo ocu u kojem autor Srđan Keča kroz priču članova svoje obitelji, hrabro pita zbog čega je njegov otac otišao ratovati. I dok njegova majka Hrvatica tvrdi kako je to bilo prisilno, stric Mirko tvrdi da je na ratište stigao kao dobrovoljac, a očev prijatelj kaže kako su svi oni pogriješili jer se nisu usprotivili političarima koji su već oružje podijelili narodu.
Otac je naglo umro od raka, a sin ga nije stigao pitati o čemu je razmišlja na straži u Belom Manastiru gledajući kako padaju granate na Vukovar u koje su mu živjeli prijatelji.
Jedna od najpoznatijih glumica bivše države iz koje je emigrirala u SAD, Mira Furlan vraća se u Zagrebu na jesan s premijerom svoje prve kazališne predstave “Dok nas smrt ne razdvoji”.
– Taj sam komad napisala prije više od 10 godina, pokazala sam ga kolegi Mikiju Manojloviću, on ga je nedavno postavio na scenu i premijera u Beogradu bila je vrlo uspješna. Predstava je pozvana u Zagreb, što mi je jako drago jer je tekst vezan baš uz Zagreb i sedamdesete godine, kazala je Furlan na jučerašnjem razgovoru kojeg je s njom vodila Mima Simić u Kuli Stojana Jankovića.
Mira Furlan je i ove godine bila najveća zvijezda filmskog i umjetničkog festivala koji je pod nazivom Zimsko ljetovanje, održan u obiteljskom posjedu Vladana Desnice, književnika hrvatske moderne, koji je pod zaštitom Ministarstva kulture.
Tema jučerašnjeg dana koju su osmislili organizatori iz Centra za mirovne studije, bila je suočavanje s prošlošću.
O tome je itekako imala što reći Mira Furlan znatiželjnoj publici, koju je zanimala i američka strana njene karijere.- U LA ste glumac ili pišete scenarij, a sve je više glumaca koji prodaju scenarije, kazala je Mira Furlan koja nema iluzije da će se njen status u toj velikoj državi promijeniti. Upravo smo i izabrali Ameriku jer tamo su svi imigranti. Ali kada sam jednom ranije došla tamo pitali su me kako to da nisam crna jer su tadašnju Jugoslaviju svrstali u Afriku, ispričala je među ostalim glumica koja ostaje pri spoznaji da je svijet izgubio vrijednosti u kojima je ona odrasla. – Postali smo imuni na informacije s kojima smo bombardirani, nemamo empatije, a mene najviše žalosti što sve to već uviđa moj sin od 15 godina, a ja ne znam što bi mu rekla, rekla je glumica. Mira Furlan je željna kazališta, ali u našem kazalištu, ukazala je, više nema emocija.
Daleko više „štofa“ za razmišljanje publika je izvukla gldejaći film Pismo ocu u kojem autor Srđan Keča kroz priču članova svoje obitelji, hrabro pita zbog čega je njegov otac otišao ratovati. I dok njegova majka Hrvatica tvrdi kako je to bilo prisilno, stric Mirko tvrdi da je na ratište stigao kao dobrovoljac, a očev prijatelj kaže kako su svi oni pogriješili jer se nisu usprotivili političarima koji su već oružje podijelili narodu.
Otac je naglo umro od raka, a sin ga nije stigao pitati o čemu je razmišlja na straži u Belom Manastiru gledajući kako padaju granate na Vukovar u koje su mu živjeli prijatelji.