Nakon što je pokupio sve nagrada s lutkarskom predstavom “Michelangelo Buonarroti”, zagrebačkog redatelja Dražena Ferenčinu angažirao je HNK Zadar, gdje mu je ravnatelj Renato Švornić ponudio režiju “Kokoši”. Ferenčina je s varaždinskom izvedbom tog komada Nikolaja Koljade prije nekoliko godina također osvojio niz kazališnih nagrada.
Zadarsku Kokoš uvježbava mjesec dana s glumcima Jasnom Ančić, Žanom Bumber, Tamarom Šoletić, Mirkom Šatalićem i gostujućim Ivicom Jončićem.
– Još je 15-tak dana ostalo, ulazimo u završnu fazu predstave kojoj će premijera biti 18. veljače.Sklapaju se svi elementi u cjelinu, scena, kostimi i ono nešto glume što smo do sad složili. Ide sve po planu, zabavno je na probama, glumci vole igrati i mirno ulazimo u završnicu, rekao nam je redatelj uoči proba na kazališnim daskama .
Redatelj zadarske “Kokoši” za razliku od varaždinske, misli kako je u najnovijoj izvedbi u prvom planu igra kazališta u kazalištu.- Cijela priča se događa u provinciji Rusije, glavni likovi su četiri glumaca i jedan redatelj čiji se životi povezani ljubavnim zavrzlama. To je okvir da bi Koljada ispričao priču o besmislenosti svijeta bez prave, čiste ljubavi, potrebe da se izdigne iz banalnog života i dostigne prava i čista umjetnost.
Oni ni sami ne znaju kad govore svoje rečenice,a kada replike nekih bivših uloga. Emotivna stanje ne znaju jesu li njihova ili su rezultat glumačkog procesa. Na toj dvojnosti u zadarskoj smo se predstavi puno više poigravali tim stvarima, ustvrdio je redatelj.
Što je “Kokoš”?
– Bit ću razočaran ako neće biti komedija, ali komad ima tužnih, lijepih i toplih trenutaka. Koljada je uspio napraviti žanrovski miks koji je u funkciji predstave, mišljenja je Ferenčina, koji priznaje da voli taj komad.
Obzirom na bliski dodir sa zadarski kazališnom scenom na kojoj je od 1997. godine Ferenčinu smo pitali uočavali li kakve promjene u lokalnoj kulturi.
– Zadar nije mali grad i ima dovoljan ljudi koji proizvode kulturu i konzumenata koje zanima. Na žalost, problem je financiranju institucija kao i nezavisne scene, rezanju novca u kulturi. Uvijek navodim primjer svoje male Virovitice, gradića od 20 tisuća stanovnika, ali Grad je našao interes da održava pogon od 22 ljudi u kazalištu od čega 11 glumaca. Ako si Virovitica si može dozvoliti 11 glumaca može i HNK Zadar barem još dvoje. Teško je tražiti repertoar za samo dvoje glumaca. Možda je ružno reći, ali zasićenje je kod publike koja već zna što će i koga gledati, Bez lažne kurtoazije radi se o odličnim glumcima. Uvijek je dobro imati svježu krvi i izbor glumaca za drugačiji repertoar. Stvarno mislim da bi se Grad Zadar mogao malo ispružiti i zaposliti i još dvoje glumaca.
Ovo mu je treća suradnja s HNK Zadrom.
– Dosta dobro poznajem glumce, oni mene,. Meni je lijepo s njima, nadam se i njim sa mnom. Što se mene tiče ta će se suradnja nastaviti.
