“Novinarski fotozapisi 1964. – 1994.” naslov je izložbe Abdulaha Seferovića, otvorene u četvrtak u Gradskoj loži. Sefijeva izložba okupila je u Gradskoj loži veliki broj Zadrana, od kojih su se mnogi mogli pronaći na fotografijama, prvenstveno na portretima u 1. dvorani Galerije umjetnina. Ukupno 108 fotografija izloženo je u Gradskoj loži i Galeriji umjetnina.
Renata Peroš, ravnateljica Narodnog muzeja, podsjetila je na manifestaciju “Čovjek i more”, kao i na tradiciju fotografije u Zadru, koju je Seferović opisao u monografiji “Photografia Iadertina”. Istaknula je kako na ovoj izložbi imamo jednog od najslavnijih zadarskih fotografa.
Miljenko Domijan kazao je kako je malo ljudi tako smjernih i samozatajnih, a tako preuzetnih upoznao.
– Svima nama koji ovdje dođosmo poslije onih davnih mučeničkih ratnih godina Zadar je pružio zaista mnogo, rekao bih gotovo sve. Jesmo li gradu svi mi odgovarajuće uzvratili. Ne znam. Znam samo da Abdulah Seferović doista jest. Student u počecima Filozofskog fakulteta, glumac u Narodnom kazalištu i Kazalištu lutaka. Potom, novinar naglašena nerva za uočavanje i isticanje bitnog, na kraju izvrstan publicist i najbolji poznavatelj zadarske fotografije i njezine povijesti. Njegova “Photographia Iadertina” neizbrisivo je uvrstila korpus zadarske fotografije u hrvatsku (usudio bih se reći i ne samo hrvatsku) povijest umjetnosti, kazao je Domijan istaknuvši kako je Zadar bivao nenadmašnim motivom, a Sefi je u sve gledao i sve vidio i na samo njemu svojstven način, gotovo potajice, otkrivao. Domijan je prilikom otvorenja istaknuo kako su crno-bijele fotografije autorov izbor, i to najbolji, iako se s kompleksom i blagom zavisti sjeća njegovih blistavih dijapozitiva u boji, te se nada kako ćemo i njih uskoro vidjeti.
– Šezdeset i šest raznovrsnih motiva u Gradskoj loži oda su gradu i, više no zasluženo, novostečenom zavičaju. Pjesnička oda u slikopis pretočena. Tu je, možda čak i više nego u ciklusu portreta, zamjetan autorov likovni nerv kojega se pulsiranje, kako već rekoh, utkiva u slike stvarnosti i odražava u njima. Sam motiv gotovo da i nije bitan, može to biti najbanalniji čvor u konopu, barka, žal, zidni grafit, kuća, odraz u vodi, riblja kost, ružni balkoni na još ružnijim zadarskim novogradnjama, školska ploča, ruševni zid, bukolička žanr scena, mrtva priroda, pečena riba, tvornički strojevi, škverovi, mreže, suhe hobotnice, stadioni i spomenici te poneka životna scena, jer svaki je od njih prepun gotovo nadnaravnog ozračja (koliko bi bilo bolje reći štimunga) u trenutku okidanja. Autor nas potom u našem prepoznavanju tog trenutka (na fotografiji naravno zabilježenog) čini sudionicima ili gotovo suautorima. Toplo vjerujem da mu je to i bila namjera. Neka bude i hvala mu na tome, zapisao je Miljenko Domijan u katalogu koji prati izložbu.
Izložbu je proglasio otvorenom gradonačelnik Grada Zadra Zvonimir Vrančić istaknuvši kako je Sefi u “Photografiji Iadertini” svima nama pokazao taj monument.
– Večeras ovdje Sefi prikazuje sam sebe. Vidjet ćete da je Sefi nastavak jedne duge tradicije, kazao je gradonačelnik Vrančić prisjetivši se kako je Abdulah Seferović slikao i njegovo vjenčanje.
Izložba ostaje otvorena do 20. studenog.
