Zadarski plesni ansambl će u 21. 22. i 23. rujna u Sv. Donatu izvesti predstavu suvremenog plesa Tri Marije hoěhu koja je premijerno izvedena 19. lipnja ove godine. Predstava započinje u 21 sat, cijena karte je 30 kn i mogu se kupiti sat prije predstave ispred Sv. Donata. Molim Vas da ovu informaciju objavite u Vašem glasilu. Ovo su zadnje izvedbe ove godine jer je predstava rađena isključivo za prostor Sv. Donata koji u jesenskim vremenskim prilikama postaje prehladan za igranje našeg repertoara.
Premijera: Sv. Donat, 19. lipnja 2012. u 22 sata; izvedbe 20. i 21. lipnja u 22 sata
Autor: Sanja Petrovski
Kostimograf: Marija Šarić Ban
Oblikovanje svjetla, fotografija: Igor Petrovski
Oblikovanje i montaža tona: Tomislav Kraljević – Šome, Nebojša Lakić
Savjetnik za glazbu: Igor Cecić
Video, grafičko oblikovanje: Petar Petrovski
Kreacija i izvedba: Lada Petrovski – Ternovšek, Stošija Zrinski, Tea Kulaš, Nikolina Dolfić, Danica Nenadić, Ena Cupać, Ruby Ivosić, Patricija Gospić, Matea Basioli
Partneri projekta: Arheološki muzej Zadar, Zadar snova, Glazbena škola B. Bersa Zadar,
Pokrovitelj: Ministarstvo kulture RH, Zadarska županija
Multimedijalno scensko djelo Tri Marije hoěhu tematizira srednjovjekovni motiv putovanja koje se odvija od postaje do postaje, a oslanja se na kratku pjesmu istoimenog naslova, zabilježenu početkom 16. stoljeća na zadarskom području. Biblijska zbivanja oko odlaska na sveti grob u drugom su planu, dok ritual i neprekidno cikličko kretanje uvjetovano prostorom romaničke crkve Sv. Donata, izlaze u prvi plan.
Srednjovjekovna pjesma Tri Marije hoěhu nalazi se u Tkonskom zborniku pronađenom u samostanu Čokovac na otoku Pašmanu pored Zadra. Pisana je kurzivnom glagoljicom što je i inspiracija za plesnu formu ovog scenskog djela. Naime, smatra se da je glagoljica, koja je dubinski povezana sa ideološkim znakovima srednjovjekovne književnosti, nastala po modelu zbroja aureola s ikona: kružnih, kvadratnih, trokutnih i monogramskih. Prožimanjem likovnosti, figurativne i geometrijski apstraktne, sa glagoljskim pismom, a oslikavanje svega navedenog kroz pokret baziran na Labanovoj metodi suvremenog plesa koja koristi kvadrat i krug kao polazište za organizirano i osmišljeno kretanje, dobije se plesna forma kojom se završava i zaokružuje putovanje kroz vrijeme i prostor.
Uz motiv putovanja, prisutan je i medievalni princip simultanosti pozornice koji se ostvaruje nasumičnom igrom kroz promjene mjesta događanja i repeticiju plesnih sekvenci. Tu se otvaraju velike mogućnosti u koreografskoj kompoziciji s obzirom na mjesto izvođenja predstave. Sv. Donat kao mjesto scenske igre, može se koristiti u bezbroj varijanti. Za svaki naredni prostor, potrebna je drugačija montaža.
Zadarski plesni ansambl je u nekoliko navrata producirao predstave koje povezuju suvremenu scensku umjetnost sa tradicijom hrvatskog područja (I. B. Mažuranić: Potjeh; Razgovor duše i tijela – prenje), pa i konkretno zadarskog (P. Zoranić: Planine). Zadar ima bogatu kulturnu baštinu vezanu za glagoljašku književnost i crkvenu dramu. Ovaj tekst još je jedan u nizu projekata koji se oslanjaju na zapostavljenu srednjovjekovnu tradiciju zadarskog područja. Cilj osuvremenjenog scenskog prikaza publici nepoznatih i nedovoljno popularnih, a vrlo vrijednih nacionalnih umjetničkih djela, i sve to u prelijepom, mističnom i meditativnom prostoru crkve Svetog Donata, pravi je izazov za svakog autora.
