Kad neki festival (k tomu i međunarodni) broji šesnaestgodišnju tradiciju – morate mu vjerovati! Ne pomišljate da bi neki od najavljenih programa mogao biti otkazan ili da bi mogao imati tehničke poteškoće (koje su u pravilu samo druga riječ za lošu organizaciju).
Ipak, ne idem “na blef” – uredno nazivam Zadar snova na telefonski broj naveden na internetskoj stranici festivala, provjeravam je li predstava “Medejin krik” na programu i rezerviram ulaznicu. Ljubazna ženska osoba mi kaže da će se predstava igrati u Bazilici svetog Donata s početkom u 21,30 sati, a na zidovima crkve će izravno teći projekcija predstave namijenjena Zadranima i slučajnim prolaznicima. Ipak, pravi će doživljaj imati oni koji budu unutar crkve.
“Medejin krik” je koprodukcija slovenskog Inner World Theatrea i Zadra snova, dakle matičnog festivala koji od 1997. godine djeluje u Zadru. Premijeru je ova predstava – u režiji Saše Jurcera i izvedbi performerice Mojtine Jurcer – imala u Zadru 2007. godine pod naslovom “Medeja” i od tada je gostovala na više međunarodnih festivala – Italija, Grčka, Rusija – a ove godine putuje i u Kinu. Obogaćena nizom dramaturših intervencija i novim redateljskim te performerskim promišljanjem Medejinog mentalnog krajolika, predstava se pod novim naslovom “vraća na mjesto zločina” seleći s premijerne lokacije u Crkvi svetog Nikole, u mitski prostor svetog Donata.
Morate priznati da zvuči dobro, poziva na gledanje!
“Tehnički razlozi”
U 21,30 sati, međutim, vrata Crkve svetog Donata – zatvorena. Mladić koji prodaje ulaznice uvjerava nas da je u tijeku proba, ali predstava tek što nije počela. U 22 sata još uvijek ista situacija. Publika uredno čeka. Noć je vruća, nikome se ne žuri doma. A tu su ionako sve ljudi koji “razumiju kazalište”, znaju da se u novom ambijentu mora održati proba!
Nakon još petnaest minuta izlazi mlada ženska osoba koja “dragoj publici” kaže da će predstava kasniti 30 do 40 minuta “od sada” iz “tehničkih razloga”.
Tridesetak se ljudi razmililo gradom i vratilo u 23 sata. Nakon još petnaestak minuta, ona ista osoba – valjda je producent ili tako nešto u Zadru snova (ni u programu, ni na internetskoj stranici nema ni jednog imena!) – bojažljivo kaže:
– Sve smo pokušali, ali predstave ipak neće biti večeras. Nabavili smo traženi tehnički detalj, ali sad redatelj kaže da je glumica umorna! “Medejin krik” možete pogledati sutra, u 21 sat!
Razilazimo se. Većina vraća ulaznice jer – sutra je novi dan. Treba ponovo doći na poluotok, tražiti parkiranje u gradu koji je pun k’o šipak – danju i noću…
Ja sam, međutim, uporna! Želim vidjeti taj “krik” koji je osvojio svijet! Dolazim petnaestak minuta ranije, ali crkva je do 21 sat otvorena za razgledavanje. Iz Zadra snova – nema nikoga. Djevojka iz Turističke zajednice ne zna ništa o predstavi najavljenoj za 21 sat.
Koristim tehničke mogućnosti svog mobitela i provjeravam: na sajtu Zadra snova navedena je “mala promjena u programu” – “Medejin krik”, s utorka 7. kolovoza (21,30), prebacuje se na srijedu, 8. kolovoza (21 sat). Dakle, predstava će se održati – zaključujem.
Koristim vrijeme za razgledavanje izložbe fotografija “Iz života Benediktinki samostana svete Marije”. To je red koji je spasio zlato i srebro Zadra od Nijemaca, tijekom Drugog svjetskog rata. Fotografije zanimljive, pokazuju njihov dan unutar zidova samostana. Prelijepi vrt u kojem časne sestre vezu, pletu, slikaju i uzgajaju rijetke biljke…
Goli pupak
Donat je posve renoviran, otvoren novi prolaz za stepenište koje vodi na kat. Sve je besprijekorno uređeno, na prozorima stakla, a na velikim otvorima prema Forumu mreža. Nema više golubova u potkrovlju. Nekad su ovi stanovnici Donata lepetom krila redovito “obogaćivali” koncerte…
Spuštam se u prizemlje crkve.
Ispred vrata je sada mladić koji prodaje ulaznice za Zadar snova. Pitam vrijedi li sinoćnja karta, a on mi kaže: “Predstava je otkazana!”
Pitam za razlog i zašto to nigdje ne piše, a on će: “Nije na meni da o tomu govorim”. Pitam ima li nekoga iz festivala koji će ponuditi objašnjenje. On kaže: “Sad ne! Dođite oko 23 sata, tada će netko biti”.
Na pamet mi ne pada da se vraćam po objašnjenje. Zadar snova je za mene – veliko razočaranje.
Sutradan, u televizijskom programu “Dobro jutro Hrvatska” iz Zadra se javlja novinarka s hvalospjevima o Zadru snova. Razgovara s mladom ženom (golog pupka) koja nam objašnjava da za ovaj festival kriza i dalje traje – nema investitora i teško uspijevaju održati program na ovako visokom nivou. Festival ide pod pokroviteljstvom Grada Zadra, Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Zadarske županije i Grada Zagreba. Mlada žena kaže da im je posebno stalo do komunikacije s publikom. Zašto mi to ne zvuči baš uvjerljivo?
