Izložbu pod nazivom Srebro antičkih Vinkovaca – Arheološki nalaz ostave blaga u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, kao središnji događaj obilježavanja Međunarodnog dana muzej, ministrica kulture RH prof. dr. sc. Andrea Zlatar Violić otvorit će 18. svibnja 2012. godine u 12 sati.
U petak, 23. ožujka 2012., u sjeverozapadnom dijelu iskopa u rimskom sloju pronađena je jama u kojoj se nalazila ostava s luksuznim srebrnim posuđem koje se prema prvim pokazateljima okvirno datira u drugu polovinu 4. st. Jama je počinjala na dubini od oko 0,70 m, završila na dubini od 1,70 m, a na dnu je bila popločana četirima rimskim opekama.
Pojedini su primjerci posuđa pozlaćeni i ukrašeni tehnikom niella, a dio sadrži i gravirane ukrase (životinjski, biljni, prikaz arhitekture, ljudski likovi itd.). Ostava se sastoji od 50 posuda različitih oblika (pladnjevi, tanjuri, zdjele, vrčevi, čaše, žlice itd.). Na jednoj od najluksuznijih posuda očuvan je i natpis koji nam otkriva ime majstora koji je izradio posude. Natpis glasi: AQVILA ANTONINVS FECIT (Izradio Antoninus Aquila). Moguće je da će na nekom od komada biti pronađeno urezano i ime vlasnika. Ukupna je težina srebrnog posuđa veća od 36 kg. Posude su pripadale bogatom građaninu Cibala, a vjerojatno su zakopane zbog nesigurnih prilika koje su potresale Rimsko Carstvo krajem 4. st.
Običaj zakopavanja vrijednosti prakticirao se od prapovijesti do današnjih dana i takve grupe nalaze u arheologiji nazivamo ostavama.
Nakon izlaganja, blago će se vratiti u sigurnost trezora iz kojega će biti vađeno za potrebe analiza i konzervacije koja će trajati nekoliko godina, a obavljat će ga Restauratorska radionica Arheološkog muzeja u Zagrebu na čelu s voditeljem radionice Damirom Doračićem. U međuvremenu će biti stvoreni svi uvjeti za povratak jednog od najvažnijih arheoloških nalaza u Hrvatskoj tamo gdje je i pronađeno – u Vinkovce.
Konzervatorsko-restauratorska obrada ostave provest će se u laboratoriju Arheološkog muzeja u Zagrebu uz suradnju sa stručnjacima iz Römisch-Germanisches Zentralmuseuma u Mainzu s kojim laboratorij muzeja ima dugogodišnju suradnju. Uzevši u obzir stupanj oštećenosti predmeta, evidentno je da se radi o zahtjevnom i dugotrajnom postupku tijekom kojeg će se provesti i opsežna tehnološka istraživanja kako bi se prikupilo što više informacija o korištenim materijalima te postupcima izrade i ukrašavanja pojedinih predmeta iz ostave.
Od ukupnog broja srebrnih predmeta iz ostave samo 21 primjerak je cjelovit dok je preostalih 26 nepotpuno. S obzirom na znatnu fragmentiranost predmeta jasno je da se radi o izrazito krhkom materijalu što je u pravilu rezultat interkristalne korozije srebra odnosno srebrne slitine.
Izvorna površina na većini predmeta djelomično je sačuvana u metalnom, a djelomično u mineraliziranom stanju, no prekrivena je tanjim ili debljim slojem korozijskih produkata uslijed čega nije moguće vidjeti njeno pravo stanje kao ni sve detalje ukrašavanja ili tragova obrade.
Na nekim predmetima jasno se vide tragovi ukrašavanja pozlatom, urezivanjem i tehnikom niella s prikazima raznih motiva (geometrijski, biljni, životinjski, ljudski, arhitektonski).
Neposredno nakon istraživanja predmeti su privremeno bili pohranjeni u trezoru Muzeja Mimara u kontroliranim mikroklimatskim uvjetima radi sprječavanja aktivacije mogućih korozijskih procesa koji bi eventualno mogli dodatno oštetiti predmete, nakon čega su prebačeni u trezor Arheološkog muzeja u Zagrebu
