ZADAR– Zadrani su dočekali kazališni nastavak Stoše od Foše na pozornici HNK-a koja je po djelu prof. Živka Nižića najavljena kao najzadarskije predstave.
Sam naslov Od Foše do Atlantide upućuje na veliki scenski kolaž koji je nakon praizvedbe nagrađen kurtoaznim pljeskom publike i već stalnih gostiju na zadarskim premijerama. Predstavu je postavio Ivan Leo Lemo u trajanju od sat i koju minutu dinamičnog uprizorenja koje se odvija u rasponu od mjuzikla, drame, komedije do pučkog kazališta.
Puna je bila pozornica zadarskih glumaca, od kojih su neki igrali sami sebe: Mimi, Venci, Valter… Kao i kod Stoše od Foše stožerna ulogu je imala Jasna Ančić koja je i nasmijala publiku aluzijom na „šesnog direktora od turizma, onoga Šupu, s kojim bi rado… koji đir po Kalelargi, a da joj on da medalju od virne Mande…” naravno da su svi prepoznali direktora TZ Zvonka Šupe, koji je baš za vraga, u ponedjeljak navečer završio u „fibri” i propustio smijeh publike na svoj račun.
Viša sila pa tako ni vođenje Pomorske večeri ponedjeljkom nisu spriječili novinara Radio Zadra Gordana Kurtovića da posluša (i snimi) kako je voditi tu emisiju za kazališnu predstavu. No, ovaj put kretanje brodova, prema Kurtoviću, imalo je tragikomičnu plovidbu zadarske flote: Tvornica duhana koja se nasukala kod Rovinja, Sveti Rok je dva puta opituran, Vladu Bagata su zašili sa svih strana, Boris Kidrič plovi prema Stanogradnji… I to je zadarska stvarnost koja se provlačila predstavom između prostakluka življenja na Ravi, do kupleraja Zadranke Perka, pa do Pandorine kutije koja nosi sva zlu kob sadašnjosti. Novac sve uništava, zlo je svuda posijano, zavladala je mržnja i zavist, a ostala je samo Rava kao „centar svita” na kojoj se treba vratiti vrijednostima zemlje i ponovno započeti novi život. To bi bila poruka Leminog „trasha” koji se nekima jako svidio, drugima nije, ali je zadarska predstava i atmosfera nakon nje – ostala originalna u svim svojim dilemama koje je postavio autor teksta. Neki su novoj Stoši već vidjeli nastavak u kojem bi se Foša trebala preseliti u Jazine i otrgnuti od zaborava priču o KK Zadar iliti ga zadarskom brendu.
Možda bi to konačno bila zadarska predstava s prepoznatljivim govorom Zadrana jer je u Nižićevom viđenju Zadar još uvijek Atlantida.
