ZADAR – Večeras s početkom u 19 sati u Grdaskoj loži će se održati svečanost otvorenja izložbe Fotografski opus Mihovila i Zvonimira Novakovića – Fotografije Zadra, Zadrana i okolice s početka 20. stoljeća (donacija Jelke Ivanković).
Evo što o izložbi kazuje kustos Vladimir Alavanja:
– Fotografija i fotografiranje u Zadru javlja se samo nekoliko godina od samog izuma, dagerotipije 1839, odnosno prve negativ i pozitiv fotografije 1841. godine. Zadru je trebalo stotinjak godina da se jedna institucija sustavno počne baviti prikupljanjem fotografija, njenom stručnom, umjetničkom i povijesnom valorizacijom. Dakako, prije toga su Znanstvena knjižnica i Državni arhiv u Zadru došli u posjed zavidnog fonda fotografija, ali ih nisu stručno i znanstveno obrađivali niti sustavno prikupljali. To se dogodilo tek osnivanjem Muzeja grada Zadra 1959. godine. Prva kustosica Muzeja grada Zadra, prof. Sofija Petricioli, danas umirovljena muzejska savjetnica, odmah po zaposlenju prionula je skupljanju muzejske građe (namješaj, majolika, lapide, grafike itd.) pa tako i starih fotografija o Zadru i zadarskom kraju. Stručna i znanstvena obrada te umjetnička valoriziracija povjerena je tadašnjem ekspertu za staru fotografiju Nadi Grčević. U Kulturno povijesnom odjelu Narodnog muzeja Zadar, kako se od 1962. godine preimenovao Muzej grada Zadra, prvi je puta otvorena jedna povijesna fotografska izložba – «Rana zadarska fotografija». Bilo je to 1977. godine. Od tog vremena zadarska stara fotografija iz fundusa Odjela Muzeja grada Zadra neizostavna je u bilo kojoj publikaciji i razmatranju fotografije na tlu Hrvatske. Na toj izložbi prezentirano je pet fotografija fotografa Zvonimira i tri fotografije fotografa Mihovila Novakovića. Fotografije su napravljene sa staklenih negativa 9×12 centimetara. To je bilo moguće jer je kustosica Sofija Petricioli 1974. godine za Muzej dobila izuzetnu donaciju od preko 600 staklenih negativa koje su snimili fotografi amateri Mihovil i Zvonimir Novaković u razdoblju od 1900. do 1925. godine. Tu izuzetno vrijednu donaciju Muzeju je dala Jelka Ivanković (uz suglasnost ostale rodbine) rođena Novaković, kći Mihovila Novakovića. Kako to obično u muzejima biva, donatori doniraju tek onda kada imaju povjerenja u ustanovu i osobu koja će voditi daljnju brigu o doniranim predmetima. Često su to poznanici i prijatelji muzejskih stručnjaka, tj. kustosa, te nije rijetkost da kustos godinama traga za nekom zbirkom, ponekad godinama nagovara vlasnika da donira ili pokloni poneki predmet ili pak cijelu zbirku.
Gospođa Jelka Ivanković nesebična je i samozatajna donatorica. Kao službenica Arheološkog muzeja u Zadru bila je svjesna novčane vrijednosti doniranih fotografija, ali i njihova kulturno-povijesnog značenja za Zadar
i zadarski kraj. Bez obzira na to, ona i ostala njezina rodbina, nije tražila novčanu naknadu. Odluka da donira negative još je značajnija što je donacijom izložila javnosti dio obiteljske intime, s obzirom na to da ima
nekoliko stotina negativa s obiteljskih svečanosti, putovanja, izleta, blagovanja, rada i sl.
Ovom prigodom u ime Narodnog muzeja Zadar još jednom izražavamo zahvalu pokojnoj donatorici i njenoj rodbini, a zbirku ćemo kao i do sada čuvati, konzervirati, stručno i znanstveno obrađivati te dostojno prezentirati.
Kada su u Odjelu Muzeja grada Zadra zaprimljeni donirani negativi, bilo je potrebno izraditi pozitive kako bi se svaki negativ mogao atribuirati, tj. označiti što i koga predstavlja, tko ga je snimio, kada i gdje. Tadašnji voditelj Galerije umjetnina Narodnog muzeja Zadar Antun Travirka izradio je crno-bijele kontakt pozitive svih negativa na papiru Fotokemika Zagreb. Pozitivi su omogućili da se negativi u dnevnoj uporabi više ne diraju i time ne izlože opasnosti od oštećenja. Sada se moglo lakše pristupiti atribuciji. Kustosica Sofija Petricioli razvrstala je snimke po mjestu snimanja i motivima. U suradnji s donatoricom Jelkom Ivanković nekim je fotografijama utvrđeno mjesto i vrijeme snimanja, na nekim su identificirane osobe pa znamo tko je na fotografiji. Na žalost, što vrijeme više odmiče sve ćemo teže saznati koje su osobe na fotografijama i kojom su prigodom snimljene. Teško je bilo, a teško je i danas, točno utvrditi koje je fotografije snimio Mihovil a koje Zvonimir. Javlja se indicija da su i neki drugi članovi obitelji ponekad uzimali fotoaparat i napravili poneki snimak.
Tim je radnjama započeo novi život tih fotografija, pa je Nada Grčević ustanovila da je najstarija fotografija snimljena 1900. godine i da ju je snimio Mihovil Novaković. Nakon zadarske izložbe «Rana fotografija u Zadru» ista je priređena 1978. godine u Zagrebu. Uz kataloge koji prate izložbu Nada je Grčević u svom radu « Fotografija u devetnaestom stoljeću u Hrvatskoj» uvrstila Mihovila i Zvonimira Novakovića te objelodanila jednu Mihovilovu fotografiju. Sofija Petricioli, kustosica Muzeja grada Zadra, je na izložbi «Zadar pred 80 godina – slike iz prošlosti Zadra» godine 1982. uvrstila i fotografije Zvonimira Novakovića.
Prilikom organizacije znanstvenog skupa «Benkovčki kraj kroz vjekove» 1984. godine Abdulah Seferofić je izabrao 23 negativa s motivima snimljenim u Benkovcu, povećao ih i prezentirao na izložbi «Stara fotografija u Benkovcu». Kada su objavljeni radovi s tog skupa 1987. godine, Abdulah Seferović je publicirao svoj tekst «Stara fotografija u Benkovcu» u kojem najznačajnije mjesto i najviše prostora među fotografima amaterima zauzimaju braća Mihovil i Zvonimir Novaković. Tu je prvi put dana opširnija valorizacija povijesnog značenja staklenih negativa braće Novaković, stručno i znanstveno značenje, te umjetnički dometi snimljenih fotografija. Tijekom Domovinskog rata negativi su pohranjeni u posebni sigurnosni vodootporni sanduk i sklonjeni u sklonište s ostalom vrijednom
muzejskom građom. Tako sklonjeni negativi izvađeni su iz skloništa tek početkom 1996. godine. Na sreću, nisu oštećeni iako im je prijetila opasanost od vlage. Muzej grada Zadra i Galerija umjetnina Narodnog muzeja Zadar su 1993. godine priredili izložbu «Zadar u staroj fotografiji» na kojoj su autori Sofija Petricioli i Antun Travirka izložili i fotografije Zvonimira Novakovića snimljene u Zadru. Umjesto kataloga tiskan je set od 12 fotografija starog Zadra isključivo s motivima koje je snimio T. Burato. Nedugo zatim, 1995. godine, u Gradskoj je loži Muzej grada Zadra organizirao izložbu pod nazivom « Bilo jednom u Zadru», izložbu fotografija i predmeta o životu Zadra početkom 20. stoljeća. Uglavnom se radi o snimljenim interijerima, o obitelji Novaković s prijateljima ispred vila na Brodarici, obitelji i prijateljima za vrtnih zabava ili odmora u vili na Brodarici, te ponekom ladanjskom motivu. Fotografije je na format 50 x 60 cm povećao Antun Travirka. Na žalost, nije tiskan katalog te izložbe, pa danas osim novinskih izvješća nema pisanog traga o toj izložbi. Galerija umjetnina i Muzej grada Zadra su 1996. godine organizirali u izložbenim dvoranama Galerije umjetnina izložbu «Fotografija u Zadru», 1. dio – Prvih 100 godina – tema I. i «Fotografija u Zadru od 1846. do 1918». Istovremeno je u Gradskoj loži izložena tema II. «Fotografija u Zadru između dva rata». Po koncepciji Antuna Travirke i Sofije Petricioli na izložbama su predstavljene fotografije Mihovila i Zvonimira Novakovića.
Povodom svjetskog obilježavanja 80-godišnjice završetka Prvog svjetskog rata Muzej grada Zadra je 1998. godine priredio izložbu «Zadar u Prvom svjetskom ratu». Autor koncepcije izložbe kustosu Vladimir Alavanja značajnije mjesto na izložbi dao je fotografijama Zvonimira Novakovića snimljenim u Zadru i okolici te na talijanskoj fronti. Na trijenalnoj izložbi «Čovjek i more» 1989. godine s temom «Jadran u staroj fotografiji» autor Antun Travirka uvrstio je fotografije Mihovila i Zvonimira Novakovića; štoviše, fotografiju jedriličarke u Zadarskom kanalu koju je snimio Zvonimir Novaković stavio je na naslovnicu kataloga izložbe.
Nekoliko fotografija Zvonimira Novakovića bilo je izloženo 2000. godine na velikoj izložbi Muzeja grada Zadra pod nazivom «XX stoljeće u Zadru» autora Hrvoja Perice, Vladimira Alavanje i Lidije Ikić. Posljednji put značajnije su na izložbi bile zastupljene fotografije Zvonimira Novakovića 2008. godine. Tada je Odjel Muzej grada Zadra priredio izložbu «22. dalmatinska pješačka pukovnija Lacy i 23. domobranska pješačka pukovnija u Prvom svjetskom ratu 1914.-1918.». Na toj je izložbi autor koncepcije izložbe Vladimir Alavanja izložio 32 fotografije Zvonimira Novakovića.
U međuvremenu je tiskana bogata literatura o povijesti hrvatske fotografije, a najznačajnija je obimna knjiga «Fotografija u Hrvatskoj» autorice Mare Tonković u koju su uvršteni Mihovil i Zvonimir Novaković.
Za Zadar i Zadrane značajna je monografija, može se reći enciklopedija zadarske fotografije, autora Abdulaha Seferovića pod naslovom «Photographia Jadertina od dagerotipije do digitalne slike» tiskana 2009. godine. A. Seferović detaljnije prikazuje fotografski opus Mihovila i Zvonimira Novakovića, pozicionira ih u povijest hrvatske i zadarske fotografije, daje stručnu i umjetničku ocjenu. To je do sada najcjelovitiji i najdetaljniji prikaz fotografija braće Novaković obogaćen prikazom njihovih genealoških i životopisnih podataka.
U navedenoj monografiji A. Seferović publicirao je 9 njihovih fotografija. Krajem listopada 2010. godine Hrvatska radiotelevizija, Prvi program, Uredništvo za kulturu, za serijal Fotografija u Hrvatskoj snimiila je u Muzeju grada Zadra pod stručnim nadzorom kustosa Vladimira Alavanje, a po izboru Antuna Travirke kao vanjskog suradnika serijala «Fotografija u Hrvatskoj», 125 negativa Mihovila i Zvonimira Novakovića. Očekuje se skora montaža snimljenih negativa, režijski zahvati i prikazivanje na televizijskom programu.
S muzejske strane značajno je što su kontakt-kopije koje je izradio A. Travirka s doniranih staklenih negativa 2007. godine, računalno snimljene (skanirane) i pohranjene u muzejski server te kopirane na CD. To je u Narodnom muzeju napravila kustosica na zamjeni Petra Maštrović.
Digitalizacija je omogućila brz i lak pregled svih fotografija. Sve fotografije još nisu obrađene u muzejskom računalnom programu M++ koje je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske propisalo kao obvezatno za računalnu obradu muzejske građe. Uz fotografije su uneseni samo inventarni brojevi te se i dalje trebaju koristiti stare, rukom pisane inventarne knjige. Bez obzira na to, umnogome je olakšana analiza i baratanje tim vrijednim fotografijama. Za ovaj su katalog i izložbu korištene upravo ove digitalizirane kontakt-kopije.
Ove, 2010. godine započela je kustosica za fotografiju Nevene Štokić s novim računalnim snimanjem staklenih negativa kako bi se dobile kvalitetnije računalne fotografije. Na žalost, zbog tehničkih, organizacijskih i novčanih poteškoća do ove izložbe novo računalno snimanje nije zgotovljeno. Na izložbi, i u katalogu, samo je desetak fotografija s novim računalnim snimcima negativa. Nadamo se da će
tijekom 2011. godine biti zgotovljeno računalno snimanje negativa. Time će se dobiti na kvaliteti i dostupnosti tom vrijednom muzejskom fondu; na taj će način fotografije biti trajno kvalitetno zaštićene, što je osnovna svrha muzeja kao ustanove.
Može se očekivati da će se za koju godinu, kada se zgotovi stručna i računalna obrada svih negativa, prirediti nova izložba cjelokupnog opusa negativa braće Novaković, jer je na ovoj prigodnoj izložbi i katalogu u povodu Dana Grada Zadra i svetkovine njegova nebeskog zaštitnika sv. Krševana prezentirano i publicirano samo 200 fotografija.
Gore smo naveli najvažnije izložbe i publikacije na kojima su fotografije Mihovila i Zvonimira Novakovića s ciljem da se Zadrani i ostala zainteresirana javnost podsjete na te izložbe i fotografije. Njihove su fotografije uvijek bile značajne i zapažene, ali uvijek ostale samo segment jedne cjeline ili specifične teme koju je izložba obrađivala. Ovo je prva izložba i katalog koji samostalno prezentirju presjek kroz cjelokupni fotografski opus Mihovila i Zvonimira Novakovića kroz 200 fotografija.
Mihovil Novaković (1872. – ) i Zvonimir Novaković (1884. – 1925) sinovi su Petra Novakovića, veleposjednika iz Benkovca, uz to dopredsjednika Prizivnog suda u Zadru. Mihovil Novaković bavio se veletrgovinom i veleposjedom, dok je Zvonimir izučio pravne nauke i bio sudac u Zadru od 1910. do 1920. godine, kada zbog dolaska talijanske vlasti seli iz Zadra. Stanovao je na Brodarici u kućama Luxardo, Perlini i Vlahov Još u mladosti znatiželjni i imućniji građani došli su u posjed fotoaparata kojih je već bilo u serijskoj proizvodnji, te fotografskog materijala koji se mogao nabaviti u zadarskim trgovinama. Fotoaparat im je bio razbibriga, za razliku od profesionalnih zadarskih fotografa koji su u svojim fotografskim studijima morali zaraditi plaću. Zbog toga i niza drugih razloga njihove se fotografije po temama i motivima razlikuju od profesionalnih fotografija zadarskih fotografa. Oni su ležerno u vrtovima svojim domovima, domovima prijatelja, poznanika i susjeda fotografirali trenutke odmora, razonode, proslava.
Fotografski aparat je Zvonimiru bio pri ruci na šetnjama, izletima, putovanjima, službenim i privatnim posjetima i on te trenutke fotografira. Zahvaljujući tome, mi danas imamo vizualni doživljaj tih prostora i tog vremena. Dostupne su nam spoznaje o odijevanju u to vrijeme, o opremi stanova, ukrasima u stanovima, čak detaljima, npr. što se pilo i jelo u to vrijeme. Često je Zvonimir kroz prozor svog stana zavirio fotoaparatom i snimio Grad pred sobom, zgrade oko sebe; nastale su dragocjene fotografije izgleda Poluotoka, niza vila na Brodarici, Voštarnici itd. More, brodovi, gajete i jedrenjaci zaokupljali su njegovu pažnju i česti su motiv njegovih fotografija. Imao je osjećaj za povijesni trenutak, svoj fotoaparat nosi kada odlazi u vojsku, tj. u Prvi svjetski rat, na talijansko bojište na rijeci Soči i na planine Tirola.
Tu fotografira svoje ratne suborce, zapovjednike, barake, vojarne, bolnicu, brda i proplanke gdje je smještena njegova vojna jedinica. To su jedinstveni snimci o boravku jednog Zadranina u Prvom svjetskom ratu, Kasnije je snimio ulazak vojske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 9. lipnja 1921. godine u Benkovac, koji je do tog dana bio 2. okupacijska zona sila Antante, u čije ime je tu bila okupacijska vojska Kraljevine Italije, a povukla se temeljem Rapallskog ugovor 1920. godine i tehničkog dogovora 20. travnja 1921. godine u Trogiru o načinu i dinamici povlačenja vojske Kraljevine Italije iz 2. okupacijske zone.
A. Seferović u knjizi «Photographia Jadertina» o braći Novaković kaže «Nisu bili snimatelji visoke likovne kulture, već osobito razvijene vizualne percepcije i prirođena smisla za fotografski način viđenja svijeta. Pripadali su prvoj generaciji fotografa koja se odgajala na gledanju filmova i listanju ilustriranih časopisa.» Oni su svojim fotografijama zaustavili trenutak u svom okruženju, za Odjel Muzej grada Zadra to je dragocjeno jer nam omogućava rekonstrukciju života i običaja ljudi u prošla vremena, što je jedna od osnovnih zadaća povijesnih muzeja pa tako i Muzeja grada Zadra. Fotografije braće Novaković za neke su segmente života Zadra i okolice jedinstvene, pa se nadamo da će ovom izložbom i katalogom, mnogi Zadrani steći dragocjene spoznaje o nekadašnjem životu u ovom gradu.
Vladimir Alavanja
