Nedavno je na otoku Silbi završena treća podvodna arheološka kampanja koju je pod vodstvom prof. dr. sc. Zdenka Brusića obavio dio znanstvenika s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru.
Riječ je o istraživanju podmorja u uvali Pocukmarak, nedaleko od trajektnog pristaništa, uz jugozapadno obalu otoka Silbe. Osim vrsnog arheologa Brusića, u istraživanjima su sudjelovali i ronioci dr. sc. Mato Ilkić, znanstveni novak Mate Parica te studenti Frane Maksan i Mario Sajatovski. Toj “mokroj” ekipi na kopnu je pomagala dr. sc. Karla Gusar, stručnjakinja za srednjovjekovnu i novovjekovnu arheologiju. Vremenski uvjeti su bili vrlo povoljni za rad u bistrom i još uvijek toplom moru pa ta mala, ali uigrana ekipa nije izgubila ni jedan radni dan u planiranim sedmodnevnim istraživanjima. Kao i u dosadašnjim, i u ovogodišnjoj kampanji oni su bili usredotočeni na istraživanje i dokumentiranje kamenih sarkofaga. Na dnu uvale Pocukmarak do sada su otkrili dva sanduka i četiri poklopca. Općenito, takvi arheološki nalazi su vrlo rijetki u podmorju hrvatskoga dijela Jadrana.
– Sve do nedavnoga otkrića kamenih sarkofaga, o Silbi u razdoblju Rimskoga Carstva malo se znalo. Pronalazak tih monumentalnih grobnica u uvali Pocukmarak bitno pridonosi poznavanju kasne antike toga otoka. Skupocjeni sarkofazi su vjerojatno isklesani na Braču. Potom su dopremljeni na Silbu, gdje su poslužili kao posljednje počivalište vrlo imućnih ljudi, koji su živjeli na njoj prije približno 1500 godina, objašnjava voditelj istraživanja prof. dr. sc. Zdenko Brusić.
Nedaleko od uvale Pocukmarak, na kopnenom dijelu Silbe posve slučajno je pronađen antički grob. Arheolozi pretpostavljaju da su i sarkofazi izvorno bili na nekoj nekropoli, koja se možda nalazila u okolici obližnje crkve Sv. Marka po kojoj je uvala i dobila ime. Je li tu doista bilo rimsko naselje s pripadajućim grobljem, ili je riječ samo o nekom bogatijem gospodarskom imanju pokazati će, nadaju se znanstvenici sa zadarskoga Sveučilišta, buduća arheološka iskopavanja. Kako god bilo, sarkofazi su dislocirani i prenamijenjeni. No, kada se to dogodilo i zašto su završili u moru?
– To se moglo dogoditi samo nakon što je izumrla bogata kasnoantička obitelj sa Silbe, čiji su pokojnici našli svoje posljednje počivališta u sarkofazima. Dakle, negdje u razdoblju seobe naroda, ili možda još i kasnije, u srednjem vijeku, golemi kameni sanduci s pripadajućim poklopcima bili su premješteni s izvornoga mjesta te su dobili novu funkciju. Od njih je napravljena konstrukcija gata u uvali Pocukmarak. Na njezinoj obali je izvor, što je možda bio i glavni razlog da se uz to vrelo izgradi pristanište za brodove. Naime, Silba se u prošlosti nalazila na glavnoj plovnoj ruti, pa je pomorcima mogla služiti i za opskrbu pitkom vodom koja život znači, rekao je dr. sc. Mato Ilkić.
