VRGADA – Otok Vrgada postaje novo odredište za ljubitelje umjetničkih izazova. Saznali smo to posjetivši ovaj otok ponukani najavom projekta koja je bila i obećavajuća i zahtjevna istovremeno. Jer iz riječi i pojmova kao što su Art888, Škola starih zanata, Pop art, Total art, Noina korablja, Povratak na Itaku, otok Vrgada, Zadarski arhipelag (…) bilo je jasno samo jedno, mora se otići i vidjeti, pokušati osjetiti.
Odmah po dolasku – iznenađenje na istezalištu. Obrisi nesvakidašnjeg plovila u nastajanju.
– Tu se gradi korablja, Noina arka, kazuje nam domaćin i jedan od organizatora Eriden Livić i upućuje na autora, akademskog slikara Branimira Čilića.
– Projekt se zove Art 888, škola starih zanata, total art, Vrgada Zadarski arhipelag. I Noina korablja. Otok Vrgada – povratak na Itaku. Kozmogonija je priča o stvaranju svijeta, iluzija. Povod dolaska ovamo je čisto pitoreskni krajobraz s neizmjernom kulturom na ovom dijelu prostora, vremena i tako dalje, kaže Branimir Čilić, dok sjedimo u hladu sladeći se dinjama i catama, lubenicama, kao hoćete.
Povratak starih zanata
– Već sam treću godinu stacioniran u Hanu, a sad sam momentalno na južnom akvatoriju Zadra. Otok Vrgada, otok Itaka i ostali sadržaji koji bi se trebali napraviti u ovom vremenu i prostoru, priča Čilić kojeg pitam što se doista misli napraviti?
– Napravit će se početak jedne inicijative, nas malih ljudi koji želimo ovje na Vrgadi vratiti stare zanate, zanate kalafata, ljudi ribara, ribarsko prepričavanje, slikarske performance, dramulate… Osam muza. Slikarstvo, kiparstvo, uz popratnju stručnih ljudi, a mi bismo samo radili inscenaciju i ostale dramulatske ispise, priča Čilić dok se razgovor na moju inicijativu okreće problematici davne prošlosti. Naime, predviđeno je i “Iskrcavanje Ilira na Vrgadu”. Kako do njega još nije došlo zbog bure, predlažem organizatorima da malo usklade terminologiju pa da se umjesto “Ilira”, na Vrgadu radije iskrcaju Liburni, stvarni prastanovnici. Sugestija biva odmah prihvaćena te nastavljamo razgovor o projektu, potaknuti i neobičnim krilima šarenih boja koja odmah plijene pozornost.
– To nam je iluzija za ovu ili iduću godinu, da poletimo kao Faust Vrančić s ovog najvišega vrha iznad nas. Ekstremne sportove planiramo svakako i želimo ih ukomponirati u jednu dimenziju didaktičkog i edukativnog. Upravo duhovne obnove. Faust Vrančić je kao simbol. Dečki će doći, skočiti će, a to ćemo još popratiti tekstovima, malo još pameti i ostalog, pojašnjava Branimir Čilić isprobavajući krila pa nastavlja priču o ovom novom nukleusu kulture na jednom od zadarskih otoka:
– Mi svakako očekujemo još ljudi koji će se uključiti svakodnevno, jer mi nemamo ni sredstva niti smo Dubrovačke ljetne igre, niti neko zadarsko kulturno ljeto niti Vanga i ostali otoci, mislim ovi koji imaju potporu. Mi smo krenuli iz financijske konstrukcije koja se zove nula ali s velikom željom s našom iluzijom, mojom ali i svih ovih ljudi koje tu vidite, zaključio je Čilić.
Gajetom preko uvale
Trebalo je tada napustiti hlad i poći na drugu stranu uvale, gdje se na mulu nalazi prava gomila umjetničkog materijala. Odlazimo tamo ali ne zemljom nego morem, gajetom ili gandeiom, brodom kojim su se jednom vozili i sad već općeprihvaćeni Liburni. Pogotovo što je ova jedna od najstarijih još živućih na ovom dijelu Jadrana. Kratka ali znakovita vožnja dovodi nas do mula i slika. Šarenilo Čilićevog stilskog izražaja blješti pod podnevnim Suncem koje kupa Vrgadu. Platno za platnom, motiv za motivom. Što izdvojiti? Možda škarpinu kao marendu za Obamu? Pop art na starom mulu. Topika obrnutog svijeta ili neka skroz nova priča. Što bi rekli Roy Liechtenstein i Mel Ramos? Pop art kao total art? Branimir Čilić prevrćući slike dovikuje nam pomalo priču o današnjoj sudbini slikara.
– Što raditi danas kad su sve naslikali prije devedeset godina? Da slikam po haubi od mercedesa? Ja sam ovdje samo kao mazalo i u službi slikarske likovno – scenske inscenacije. Vraćamo se na staro, na arhaično, a istovremeno idemo naprijed. Kao sythensizer.
I idemo naprijed. Tojest penjemo se uzbrdo ulicama Vrgade prema trgu koji se zapravo zove Ulica. Prema staroj gostionici u kojoj su smješteni daljnji izlošci, artefakti u pravom smislu riječi. Mještani nas gledaju i dobacuju – Kad će Iliri? Ne Iliri, Liburni odgovaraju organizatori na veliko zadovoljstvo vašeg izvjestitelja. Kraljica Teuta koja je već izabrana, morat će se prilagoditi okolnostima. Uostalom, Liburnima su vladale žene, zabilježili su grčki putopisci s velikim iznenađenjem. Teuta je, pak, rimskim poklisarima rekla da se ne može boriti protiv gusarenja jer je to jedan od običaja njenoga naroda. Drugi kraj, drugi običaj. Oduvijek. Na Vrgadi su prema predaji nekad samo žene radile u polju. Danas se to promijenilo. Kako na sve to gleda Eriden Livić, suorganizator, mještanin, općinski vijećnik?
– Prošle godine smo počeli s klapom Brodarica i to je bio za nas kao malo otočno selo uspjeh. Prvi put se skupilo par stotina ljudi na trg di su se ljudi oduševili. Nije bilo ni nereda niti cirkusa što često prati te grupne događaje, zbivanja i medijska događanja. Ljudi su u miru i tišini sjedili i slušalin klapsku pjesmu. Ove godine su došli ponovno, zatim su nam gostovali alternativni rock sastavi iz Splita, pa klapu Bibinje s Ićom. Koliko možemo skupimo se dogovorimo. Sve slobodnim volonterskim radom. Koliko će nam u budućnosti pomagati i tko – vidjet ćemo ali mislim da iza nas postoje neki rezultati i valjda će netko kad-tad reći treba i tim ljudima nešto pomoći pa će se i te špine s kunama početi otvarati, uvjeren je Livić.
Čekamo ekstremne uvjete
A u svojevrsnom manifestu ovoga projekta između ostalog stoji:
“Nema mjesta pacifistima, kapitulantima, mlakonjama, globalistima, mediokritetima i kulturološkim mešetarima. Pozvani smo na aktivnu borbu na ono što se vojnom terminologijom naziva inicijativom (Airsoft). Pozvani smo i na silovitost u uzimanju onoga što nam je od Stvoritelja ponuđeno, kao i ono što nam je dano talentima koje imamo (sedam talenata). Ništa nam neće pasti s neba, ništa se neće dogoditi bez nas ljudi kao aktivnih i voljnih stvorenja. Ništa nećemo dobiti što sami ne ugrabimo. Tako je jedino i ispravno, jer bi sve drugo, osim naše aktivnosti, naše inicijative, naše kreativnosti, bilo poricanje ljudske slobode. To je istina naših života. To je istina našeg svijeta i zato je nužno krenuti od ove spoznaje da bismo dosegli željeni cilj. Čilić ovim multimedijskim projektom Vrgada Art 888… ciljano komunicira interaktivno putem redizajnirane forme pop arta, forme koja je po nepogrešivoj intuiciji umjetnika nastala 60-ih godina kao znak svoga vremena i anticipacija budućih zbivanja u tzv. stvarnom svijetu. Pop art anticipira totalitarizam kulture konzumerizma, kulture kupovine i potrošnje, kulture Kapitala kao neupitnog božanstva modernog svijeta (zlatno tele).”
Autori, po svemu sudeći, stoje iza svojih riječi. Osjeti se to najbolje kad ih se upita koliko će projekt trajati. Do kraja sezone? Prvih kiša koje su nas već oprale?
– Ne, nema vremenskog limita i zbog eksterijernog ovog prostora ne želimo uopće stavljati ni kad počinje, niti kad završava. Nikakve prve kiše. Mi idemo u iduću godinu, zima je pred nama. Mi ćemo roniti i zimi i koristit ćemo i svetog Nikolu i Uskrs i sva godišnja doba. Što gori i ekstremniji vremenski uvjeti, to će nam biti veća inspiracija. Neka se i drugi uključe, neka dođu, nek’ pomognu otok Vrgadu, neka naprave financijsku konstrukciju i neka shvate što su umjetnici htjeli reći.
