ZADAR – Angelina Noa jedna je od članica žirija Europske koprodukcije ovogodišnjeg, prvog Film Forum festivala. Mlada njemačka glumica porijeklom je iz Uzbekistana, a s 11 godina doselila je u Istočnu Njemačku. Uz redovno školovanje prvo upisuje školu plesa.
Možete li nam reći nešto o Vašim počecima, kako je krenuo Vaš put glumice?
– Kao prvo upisala sam školu plesa. Riječ je o klasično/modernom plesu i koreografiji. Zatim, zvali su me za jedan “music clip”. Morala sam plesati, došlo je toliko ljudi… igrala sam tri scene.
Kasnije sam srela nekoga u Kölnu, jednog trenera i tako sam došla malo pomalo do Los Angelesa. Dobila sam školovanje, bilo je jako naporno jer smo radili sve, scenarije, analiziranje, označavanje…
Potom sam otišla u New York, gdje sam trenirala u glumačkom studiju Elisabeth Kemp. Imala sam demo snimku, jer sam u Los Angelesu snimila film. Tu snimku je vidjela trenerica i počeli smo raditi. Moram kazati kako je ona uistinu moj anđeo. Dakle, došla sam u New York i počela raditi s njom, i bilo je jako teško. Ona je došla nedavno u Europu, radila sam ponovno s njom.
Igrala sam i u kazalištu, radila sam s Williamom Mastrosimioneom, glumila sam jednu djevojku Rose. Bilo je toliko dobro, tako da sam kasnije razgovarala s još nekim kazalištima. Igrat ćemo s tom predstavom u desetak gradova, te sam jako zadovoljna s time. Premijeru ćemo imati u prosincu.
Imate li planove, odnosno želje zaigrati u Hollywoodu?
– Ne, nemam nikakve planove u tom smjeru. Ostat ću u Njemačkoj. Svatko bi trebao odlučiti što želi raditi. Sjećam se nedavno jedne audicije, poznati redatelj, uopće se nisam htjela gurati, iako je bilo jako primamljivo. Na kraju je sam redatelj meni prišao, dao scenarij i ponudio ulogu. Prihvatila sam, snimanje filma je u planu sljedeće godine.
Zadarski festival je festival europske koprodukcije. Što mislite o stanju, odnosno mogućnostima snimanja filmova ili barem suradnje na našim podučjima?
– Kao prvo, ovi prostori su predivni. Rekli su mi kako ovdje sezona traje deset mjeseci, ali mislim da bi trebala cijelu godinu. Mislim kako je sam ovaj festival velika prilika, ozbiljna šansa za nešto napraviti.
S druge strane, sami europski filmovi su jako malo prisutni na ovim područjima?
– Gledajte, kako dovesti neki europski film ovdje, to je pitanje koje treba postaviti distributerima. S druge strane, ako netko želi pogledati neki europski film uvijek postoje načini. Danas imate DVD-e, Internet…
Nakon prikazanih filmova i svih popratnih događanja što mislite o Film Forum festivalu?
– Riječ je svakako o jednoj od izvanrednih prilika za sve. Prije svega, za sklapanje poslova, odnosno susreta s ljudima iz struke. To što je mali festival je jedna prilika za lakše komuniciranje. I to je prilika za opuštanje, jedan Werner Nekes ili Branko Lustig sigurno mogu biti puno opušteniji ovdje nego na nekom velikom festivalu.
Bili ste i na drugim festivalima. Možete li napraviti jednu usporedbu?
– Zadarski festival je, po lokaciji, sličan s onim u Cannesu. S druge strane, nije pitanje što se može nego kako. Nitko tko je na visokom položaju, nije tamo došao sam. Svatko treba nečiju pomoć. To je i moje iskustvo.
Kakve filmove Vi volite pogledati?
– Prije svega to su ‘mainstream’ filmovi. Volim ljubavne priče, sa sretnim završetkom…
Na festivalu mi se svidio Nowhere boy. Volim nijeme filmove. Sviđaju mi se i klasici, volim Madonnu. Teško je praviti razlike, usporedbe. Ovdje mi se svidio i film “Lourdes”.
Za sam kraj, kako vam se svidio Zadar?
– Želim se vratiti! Predivno je. Bili smo u petak na izletu, samo sam željela gledati u more, ne pričati, jednostavno uživati. Nekima je bilo predugo, meni se činilo prekratko. Ljudi se ovdje prijateljski odnose prema drugima.
