Smiljan Gluščević postao je nedavno novim ravnateljem Arheološkog muzeja u Zadru što je povod za inauguracijski razgovor koji je s njim prije konferencije za novinare, sazvane za srijedu, obavio Zadarski list.
Kakvo ste stanje zatekli i kakvi su Vaši planovi?
– Situacija je daleko od idealne, a u nekim segmentima puno lošija negoli sam imao saznanja. No, smatram da ćemo isključivo komunicirajući sa svim ljudima koji rade u muzeju i iskorištavajući njihove potencijale, a osobito kroz funkcioniranje stručnog kolegija koje mora biti pokretačka snaga svega u muzeju, pokušati ustanovu snažno uključiti u život grada, županije i države.
Ipak, muzej slovi kao ustanova u kojoj nema zajedničkog jezika?
– Kružio je glas da smo vrlo razjedinjena ustanova, da je komunikacija vrlo loša, što apsolutno ne odgovara istini. Svi ljudi su samo pojedinci, a osobno ne znam da ima dvoje ljudi u muzeju koji ne komuniciraju. A znate kako ni u samoj obitelji kao takvoj ne komuniciraju svi idealno.
Mislim da ćemo svi još intenzivnije komunicirati. To sam iznio na svim sastancima, te smatram, ponavljam, kako ćemo svi morati još intenzivnije komunicirati.
Osnova jednog arheološkog muzeja su arheolozi, međutim arheološki muzej ne može funkcionirati samo s arheolozima, potrebna je također i tehnička služba, konzervatori, restauratori, propaganda, majstor, čistačica… Ono što ja želim je da svi budu intenzivno uključeni u život muzeja i da svi poslovi budu transparentni. S druge strane, kada u muzeju imate 25 zaposlenika, ne možete sa svima komunicirati intenzivno. Samtram da će jedno zajedničko, dugoročno planiranje, praćenje, izvršavanje i kvalitetnije obavljanje posla doprinijeti bitnim pomacima u dobrom smjeru i da će Arheološki muzej biti prepoznat u gradu ne kao nečiji suparnik, već kao suradnik svega što pridonosi jednoj boljoj kulturnoj slici grada i županije.
U kojem smjeru mislite razvijati suradnju s ustanovama?
– Postoji cijeli niz problema u komuniciranju. Mislim da Arheološki muzej mora surađivati s raznim ustanovama, ne samo u kulturi. Također, potrebna je suradnja i s građanima, sa svima koji mogu doprinijeti. Računamo na ljude koji nam mogu pružiti pomoć, a ovih dana sve pozivam da nam prenesu informacije o ovoj ustanovi, da bismo dobili povratnu informaciju, a sve kako bi se poboljšala prezentacija. Mi smo javna ustanova koja javnosti mora predočiti rezultate. Želimo se na afirmativan i dobar način predstaviti javnosti.
Kakva je, uopće, suradnja s ustanovama u kulturi?
– Trebamo prvo razvijati suradnju s arheološkim muzejima. U tom smislu sam nedavno odlučio napraviti bolju propagandu izložbe “Tajne egipatskih mumija” postavljene kod nas, s kojom gostuje Arheološki muzej iz Zagreba. Informacija je ono što treba biti plasirano na dobar način i u pravo vrijeme. Ne možete nekome slati pozivnicu na dan otvorenja izložbe, ili postavljati plakat na dan otvorenja. Pozivnica se šalje onome čije je to područje interesa, ali barem tjedan dana prije. Isto tako i plakat, treba biti postavljen bar tjedan dana prije otvorenja izložbe.
Suradnja sa Sveučilištem
Mislite li nešto konkretnije napraviti u vezi suradnje sa Sveučilištem u Zadru?
– Trebalo bi napraviti nekakav ugovor o suradnji, budući da imamo jaku katedru za arheologiju. Ranije se cijeli dio prakse provodio u Arheološkom muzeju., Sada je tu praktikum na Sveučilištu, ali je dosta studenata. Mislim da Sveučilište samo nema kapacitete za sve te studente i tu trebamo razvijati suradnju.
Suradnja s medijima?
– Jedan od najvažnijih segmenata je upravo suradnja s medijima. Medii su često jedni od onih koji pokreću stvari. Mislim da se prvo trebamo dokazati svojim radoma, a onda se dobro predstaviti javnosti. Jedino kroz pravu informaciju javnost može dobiti saznanje.
– Muzej ima prostora za tri stalne zbirke, prapovijest, srednjovjekovlje, te čekamo zbirku antike. Nadamo se da ćemo već sljedeći tjedan početi s izvedbenim radovima. Također, nadamo se da ćemo sljedeću sezonu dočekati s novom stalnom izložbom antike. Trenutačno je to jedini prostor u kojem se mogu postavljati izložbe. Drugi prostor s kojim raspolažemo je crkva Sv. Donata, međutim tamo se izložbe mogu postavljati samo u razdoblju od proljeća do jeseni.
Jednu arheološku izložbu je puno teže postaviti nego slikarsku. Ovdje imate puno više posla, radnji koje morate obaviti. Nakon istraživanja, morate sve oprati, desalinizirati, razastrijeti po stolovima, vidjeti čemu sve služi, naposlijetku restaurirati. Treba na koncu napraviti signaturu, fotografirati, nacrtati, te kao posljednje upisati u program ministarstva. Tek kad upišete možete početi raditi na nekoj izložbi.
Moja plan je da radimo na kratkoročnim i dugoročnim programima obrade pojedinih lokaliteta i cijelim materijalima koji će onda biti pretočeni u izložbe i publikacije. Velika je istraživačka djelatnost od kraja 80-ih, od prvog dijela Trgovačkog centra, istraživganja na Forumu, vrta Relja, prostora nove zgrade Kazališta lutaka…
