ZADAR – Zapravo je don Pavao Kero, direktor zadarske Stalne izložbe crkvene umjetnosti (SICU-a), istinski “krivac” za jedinstvenu hrvatsku, ali i u svjetskim razmjerima nesvakidašnju zbirku od 1112 biblija na 183 jezika, što ih čuva i pazi u muzejskom prostoru kojim presjeda.
Tijekom sakupljanja, u kojem se ograničio samo na hrvatska izdanja Biblije, nije ni pretpostavljao kako će se u projekt s neviđenim kolekcionarskim žarom uključiti danas pokojni nadbiskup Marijan Oblak, kojeg se najviše vezuje uz ovu priču.
Nadbiskup je skupljanje proširio na izdanja biblija sa svih krajeva svijeta, stvorivši zbirku koju danas u SICU-u pohode brojni studenti, profesori, bibliofili ili tek ljubitelji kurioziteta.
Don Pavao otvoreno kaže kako su svi primjerci iz kolekcije zapravo reprinti koji na tržištu, svaki posebno, ne bi vjerojatno postigli neku ekstremno visoku cijenu.
No, sakupljeni svi na jednome mjestu, na jezicima od kojih su neki slabo ili potpuno nepoznati, pojedini promjerci iz limitiranih kolekcija, kao primjerice Biblija sv. Pavla iz 9.stoljeća, tiskana 1993. godine u Rimu u tek tisuću primjeraka, pobuđuju pažnju kolekcionara.
Posebice su oku zanimljiva dva minijaturna izdanja Biblije, čak manja od prosječnog muškog nokta, čiji se tekst nešto jasnije može vidjeti tek uz pomoć povećala.
– Papir svašta trpi – od genijalne misli, svete riječi do obične šporkarije. Zato kad gledan ove biblije, najveću vrijednost zbirke vidim u obilju materijala, jezika i slave Božje riječi proširene diljem svijeta, ali i u neiscrpnoj kolekcionarskoj strasti pokojnog nadbiskupa Oblaka – veli Kero.
Oblak ih je dobivao sa svih strana svijeta, ima ih iz afričkih plemena, iz Vatikanskih dvora, kupovao ih je, radovao se kao malo dijete kada bi mu koja pristigla.
Dječje biblije
Don Pavao drži kako svaka nadbiskupija u Hrvatskoj ima neko ovakvo blago, koje nažalost nije stiglo biti pedantno arhivirano, zapisano, opisano i sačuvano za naredne generacije. U tom smo pogledu mi bili jako revni – kaže alfa i omega matičnjaka od 95 hrvatskih izdanja, od kojih je najveći broj pronašao u vrijeme Domovinskog rata i nakon njega.
Neke primjerke vrijedi istaknuti, primjerice Petrove poslanice pisane na papirusu u 3. stoljeću, dar pape Ivana Pavla II., što se tretira kao najstariji reprint Biblije u zbirci. S 20 kilograma najteži je reprint Biblije sv. Pavla, koji ima i svoju specijalno izrađenu kutiju.
Zanimljiva je i dječja kolekcija na 112 jezika, među kojima se nalaze i one pisane na afaru, alemanu, aymari, chinu, dagari ili bikolu.
– Mi, inače, imamo malo hrvatskih biblija. Među nekima koje su mi osobito drage ističem Gutenbergovu Bibliju u dva sveska, premda imam i svoju najdražu. Nju čuvamo sa strane, ona je po meni najvrednija, a radi se o rukopisu Bartolomea Kašića, njegovu prijevodu Biblije. Jedan od tih prijepisa je kod nas. Ta mi je Biblija osobito prirasla srcu – kaže don Pavao Kero.
