ZADAR – Zadarska spisateljica dječje književnosti Mirjana Mrkela ovih dana intenzivno radi na slikovnici o Zadru koja je istodobno edukativna, zabavna i turistički informativna.
Glavni lik slikovnice je jedrilica koja plovi oko grada i, pričajući o zadarskim spomenicima kulture, u stihovima djeci priča povijest Zadra.
Desetak godina Mrkela se bavi pisanjem, a posljednje dvije-tri godine vrlo intenzivno. Napisala je stotinu priča za djecu.
Prozor u svijet
– Pisati sam počela iz nužde. Nakon što sam oslijepila, to mi se učinio jedinim načinom da zaradim, otvorena je Mrkela koja je svoj književnički rad intenzivirala nakon što je po okončanoj akciji prikupljanja sredstava za pomoć članovima Udruge slijepih i slabovidnih osoba Zadarske županije dobila čitač ekrana za slijepe osobe.
– Prvi problem je bio tehničke naravi. Nisam imala opremu koja bi mi omogućila da radim i da komuniciram s ljudima. Kad ste slijepa osoba sva tehnička oprema koja vam je potrebna košta vas puno više. Ovog proljeća mi je priključen internet i otvorio mi se prozor u svijet. Imam osnovne stvari, ali još uvijek nemam sve što mi je potrebno. Trebam bolji skener koji bi bio prilagođen tako da pomoću njega mogu pročitati, primjerice, račun Elektre i kvalitetniji mobitel koji ima ugrađen “mobil speak” koji bi mi omogućio da pročitam tekstualnu poruku, brojeve telefona i sve drugo što piše na ekranu. Život slijepih osoba u Hrvatskoj je težak, ističe Mrkela.
Mrkela, koja je članica Udruge slijepih i slabovidih osoba Zadarske županije, navodi kako udruga ne dobiva dovoljno sredstava od donatora da bi, osim s ponekom donacijom mogla mnogo pomoći svojim članovima.
– Udruga pruža moralnu podršku, organizira zajednički izlet jednom godišnje i posreduje prilikom donacija, kazuje.
– Za sve što slijepe osobe rade ili trebaju, potrebno im je više novca nego osobama koje vide i žalosno je da zakon pravi velike razlike među slijepim osobama s obzirom na to kad je netko, i u koji okolnostima, oslijepio. Na tu sam temu napisala i jedan od aforizama koji glasi „velika većina ima pravo glasa, ali veliki dio manjine ima flaster na ustima”, dodaje Mrkela ističući kako hrvatsko društvo još uvijek nije realiziralo stvarnu ravnopravnost manjina, jedna od kojih su i slijepe sobe.
Zadarski proizvod
– Slikovnica o Zadru počela je nastajati još prije nekoliko godina u suradnji s ilustratoricom Manuelom Vladić-Maštruko. Napravila sam malu zbirku pjesama o zadarskim spomenicima. Ilustratorica je pri kraju s ilustracijama. Recenzent je prof. Robert Bacalja, najbolji stručnjak za dječju književnost, a urednik Radoslav Vanjak, dok je dizajner Vinko Baković. Htjeli smo da to bude zadarski proizvod. Namjera je slikovnice djeci približiti povijest Zadra i zadarske županije. Osim dijela za djecu, u slikovnici postoji i vodič za roditelje što slikovnicu čini osobitom vrstom turističkog vodiča, jer je mogu čitati i djeca i roditelji koji u posjet Zadru dođu s djecom, ispričala je Mrkela.
Autorica se nada kako će izdavanje slikovnice financijski pomoći Grad Zadar, Zadarska županija i Turistička zajednica Grada Zadra. Izdavač je zadarska izdavačka kuća „Zadis”.
Mrkela je sa svojim pričama sudjelovala i na prvom Festivalu priče koji se u zagrebačkom Dječjem kazalištu Dubrava održao prošlog vikenda pod nazivom “Pričaj mi priču – Hrvatska priča za djecu u 21. stoljeću”. Festival je održan u organizaciji udruge “Medijateka” s kazalištem Dubrava, i u suradnji sa školama, te uz poticaj Ministarstva kulture.
– Kreatorica projekta Jadranka Žderić poznavala je moje priče i znala je da bi se mogle iskoristiti za festival i tako je došlo do ideje da bi neka od djece mogla pričati moje priče, pojasnila je Mrkela.
Disciplinirati odrasle
– Dječja književnost je jako važna, ali je očito da sastavljači lektire ne razmišljaju o tome što djecu zanima. Roditelji i rođaci rado će djetetu kupiti slikovnicu ili knjigu, ali jako rijetko će se potruditi čitati je djetetu ili mu pričati priču. Kad djetetu kupite četkicu za zube, potrudit ćete se strpljivo ga učiti kako da se njom koristiti, ali kad kupite slikovnicu, često se nećete potruditi niti pokazati kako se papir u koji je bila omotana odlaže u smeće. Mi odrasli moramo se disciplinirati jer, uostalom, trgovine nude svašta, pa je potrebno pogledati, pročitati, provjeriti što djetetu kupujemo i čitati s djecom. Djeca su željna priče i razgovora, zaključuje Mrkela koja preporučuje slikovnice Svjetlana Junakovića i Dicka Brune.
Djeca literarni ukus, navodi Mrkela počinju razvijati već s dvije godine života.
– Položaj dječje književnosti u Hrvatskoj je jako loš. Dječja priča se u odnosu na književnost za odrasle smatra nekom subkulturnom vrstom. Postoje velike prepreke da netko postane etablirani pisac ako se bavi dječjom književnošću, a s druge strane poznati pisci mogu objaviti gdje hoće i što hoće. Poslala sam stotine pisama i zamolbi na koje mi nije odgovoreno, jer je primateljima moje ime bilo nepoznato, kazala je Mrkela dodajući kako je u Zadru nedavno osnovana Udruga neafirmiranih pisaca čiji član, doduše, još nije postala.
