Đani Maršan zasigurno pripada onoj generaciji hrvatskih glazbenika koji su svojim upečatljivim interpretacijama i pjesmama koje traju gotovo četiri desetljeća dali velik obol hrvatskoj glazbi kao ličnosti, ali prije svega kao pjevači i autori. Zadarski kantautor u svojoj je glazbenoj zbirci okupio nisku prekrasnih skladbi koje su na festivalskim pozornicama ovjenčane nagradama stručnog suda, ali i publike. Publika ga ponajviše pamti po sjajni interpretacijama skladbi "Adio", "Prozor prema zalazu", "Ja te volim", "Kad mendule procvitaju", "Zadar u mom srcu", "Umrli su kapitani", ali i po domoljubnoj pjesmi "Bože, čuvaj Hrvatsku", koja je postala jedan od simbola hrvatskog naroda, no koja nije uvrštena na ovu kompilaciju, a razloge tomu nam je u intervjuu koji slijedi objasnio sam Đani.
O samoj ličnosti i glazbi ovog vrsnog autora krasan predgovor ovom izdanju napisao je novinar Goran Pelaić iz kojeg izdvajamo: "Maršan pripada onoj sretnoj generaciji, stasaloj šezdesetih, koja se sa strašću napajala divnim onodobnim pjesmama svojih uzora: Pata Boonea, Elvisa Presleyja, Raya Charlesa, Roya Orbisona – te gotovo prihvaćala sve što je dolazilo s bogate sanremske pozornice. Šteta je što se u domaćoj glazbenoj teoriji i terminologiji „izgubio" izraz interpretator. Taj izraz u potpunosti bi pristajao Maršanu, koji svojim vrhunskim tumačenjem pjesme lako nalazi put do slušatelja, gradeći od trominutnih malih glazbenih djela sjajne kreacije. Đani je autentični predstavnik "dalmatinske, mediteranske balade"."
Koliko je Vama kao autoru velikog broja pjesama i čovjeku koji je u gotovo 40 godina karijere otpjevao toliko lijepih pjesama bilo teško sastaviti jednu ovakvu kolekciju?
– Ja sam svoju prvu pjesmu snimio davne 1969. godine, tako da sam u ovom poslu gotovo 40 godina i doista mi je bilo teško odabrati pjesme koje bi uvrstio na ovu kompilaciju. Sa ove 44 odabrane pjesme želio sam postići nešto što je jako teško, a to je da me posluša i mlađa generacija. Želio sam prije svega da današnja publika ne gleda na mene kao na pjevača koji je pjevao za njihove mame i bake. Zato sam u ovom opusu naglasak stavio na novije pjesme, odnosno na ono što sam radio u posljednjih 15 godina. Možda će mi netko zamjeriti što se na ovoj kompilaciji ne nalaze neke pjesme koje su karakteristične baš za mene i moje ime, poput pjesama iz mog domoljubnog opusa, no ja se osobno nadam da ću imati priliku napraviti i jedan takav CD gdje ću okupiti pjesme tog profila, možda i sa nekim drugim kolegama. Ovaj izbor napravio sam u najboljoj namjeri da se publici predstavim kao čovjek koji se 40 godina bavi glazbom.
Kompilacija donosi velik broj festivalskih uspješnica, pjesama koje su promovirane na raznim festivalskim pozornicama i tamo su osvajale nagrade?
– Da, većina pjesama na ovoj kompilaciji su festivalske uspješnice, koje su osvojile brojne nagrade, posebno pjesme sa festivala Melodije Istre i Kvarnera, na kojem se redovito pojavljujem posljednjih 15-tak godina. Tu je i nekoliko dueta, ali žao mi je što nema nekih desetak pjesama koje su mi iznimno drage, a koje jednostavno nisu stale na CD. Ja sam snimio puno pjesama i na nekoliko svjetskih jezika, no nisam niti jednu takvu pjesmu uvrstio na ovu kompilaciju.
Ipak tu je pjesma Đorđa Novkovića "Sama si" koju ste pjevali u Parizu, na festivalu
Grand Prix de Paris International de la Chanson, gdje ste osvojili jednu lijepu nagradu?
– Da, to je jedna prekrasna pjesma koju sam u Parizu pjevao na francuskom i dobio sam nagradu akreditiranih novinara koji su se oduševili pjesmom i mojom interpretacijom, te su mi svojevoljno dali tu novinarsku nagradu.Ta pjesma mi je osobno jako draga, no nažalost nemam francusku verziju te skladbe koju sam pjevao u hramu francuske šansone Music Hall "Bobino", na što sam osobno ponosan, jer svakom Francuzu je ova dvorana, koja je puno manja od slavne Olympije, pravo srce šansone, jer tu su najveći francuski šansonjeri ostvarili najupečatljivije interpretacije svojih djela. Zato sam uvrstio hrvatsku verziju ove pjesme i mislim da to nije nimalo loš potez. Pjesma je lijepa i dobra, a na neki način me povezuje sa našim velikim autorom kakav je bio Đorđe Novković.
Vi ste jedan od rijetkih glazbenika koji se okušao i u diplomaciji, da li se planirate ponovno okušati u tom poslu i kakvu poveznicu ustvari imaju glazba i politika?
-Imao sam tu sreću da sam kao predstavnik svoje države radio u diplomaciji u Vatikanu, Trstu, australskom Perthu. Bio je to jedan lijep period mog života i volio bi ga ponoviti. Ukoliko ponovno stigne neki poziv vjerujem da ću ga prihvatiti. Ono što moram ovdje naglasiti je to da mnogi povezuju diplomaciju sa čistom politikom iako to u stvarnosti nije tako. Naravno da je diplomacija dio politike, ali to je toliko različit dio od poimanja politike kod nas jer vi u diplomaciji predstavljate svoju zemlju neovisno o tome kojoj stranci pripadate. Vi predstavljate politiku svoje države, ali tu su vrlo važne i neke druge stvari poput činjenice da za taj posao morate biti obrazovani, govoriti nekoliko svjetskih jezika, morate se znati ponašati. To je posao kao i svaki drugi, a to što sam ja ponajprije glazbenik samo mi je pomoglo tijekom mog boravka u diplomaciji.
Planirate li nekim velikim koncertom obilježiti četrdeset godina glazbenog djelovanja?
-To mi je moram priznati neostvarena želja da napokon dobijem mogućnost, da sa skupinom vrsnih glazbenika, napravim jedan cjelovečernji koncert, kojim bi kasnije obišao cijelu Hrvatsku po kazališnim kućama i koncertnim dvoranama. Želja mi je da sve ono što nisam uspio pokazati kroz ovaj CD pokažem uživo na koncertu jer upravo na jednom takvom koncertu čovjek može doživjeti neopisive emocije, može komunicirati s publikom, a i publika pjevača drugačije doživi kada ga sluša uživo nego kada pusti snimku. Ako mi se ostvari ova moja želja, mislim da će jedan takav koncert na najbolji mogući način zaokružiti moj glazbeni put.
