ZADAR – Do 21. ožujka će u Znanstvenoj knjižnici biti postavljena izložba "Izdavaštvo i informiranje Zajednice Makedonaca u Republici Hrvatskoj". Izložba se može pogledati u vremenu od 10 do 12 i 17 do 19 sati, a obuhvaća dio opsežnog opusa knjiga koje je Zajednica tiskala na makedonskom i hrvatskom jeziku od 1994. godine, te izdanja glasila "Makedonski glas" koje izlazi od 1993. Uz Zajednicu Makedonaca osnovanu 1991. godine, organizator izložbe je i Makedonsko kulturno društvo Biljana iz Zadra za kojim je već deveta godina djelovanja.
– Zajednica Makedonaca jedna je od najaktivnijih manjina koja djeluje za zadaćom očuvanja nacionalnog identiteta, njegovanja makedonskog jezika, folklora, pisane riječi, kulturnih i drugih veza s Makedonijom. U svakoj sredini, ma kako malobrojni bili, Makedonci ostavljaju dojam vrlo povezane zajednice koja je aktivna na svim društvenim poljima, kazala je u prigodi otvorenja izložbe ravnateljica Znanstvene knjižnice Milenka Bukvić navodeći kako u Zadarskoj županiji živi oko 200 Makedonaca, te kako Kulturno društvo "Biljana" izvrsno surađuje s Gradom i Županijskom.
Ipak, kako je primijetila Mirjana Majić, predstavnica makedonske nacionalne manjine u Koordinaciji nacionalnih manjina Zadarske Županije, na otvorenju izložbe nije bilo predstavnika ni Grada Zadra, ni Zadarske županije, iako su obećali doći. Bukvić je istaknula kako je ova izložba uvod u proslavu 100. obljetnice rođenja velikog makedonskog pjesnika i revolucionara Koče Racina koja će se obilježiti u svim makedonskim zajednicama u svijetu.
Prvi glavni urednik Makedonskog glasa i autor prve knjige tiskane od strane Zajednice Makedonaca Ognen Bojadžinski podsjetio je na tisućljetne veze kulture i pismenosti koje nastaju još u doba antičke Dalmacije i Makedonije.
– Na ovom području još od pretkršćanstva postoje uzajamne veze. Dalmacija je staro ime. Hrvatska ga je obnovila tek u 12 stoljeću. Mnogi ni danas ne znaju da "delma" na starom vlaškom znači "ovca". Veze između Ohridske episkopije, Salone i kasnije Zadarske nadbiskupije ustanovljene su zahvaljujući Erazmu Roterdamskom ili Ohridskom koji je živio u 3. stoljeću, a kojeg je jedan kupusar, kralj zemljak Dioklecijan protjerao iz Ohrida. Objesio je preko 5.000 kršćana, ali je zato popločao čuveni put Via Ignacia između Ohrida i Dubrovnika, pa sve do Drača i kasnije morskim putem do Jadere i preko ninske luke do Ravenne. Mnogi ni danas ne znaju da je sve do 17. stoljeća Ravenna bila ortodoksni protektorat, i da je tek u 17. stoljeću sklopila ugovor s Vatikanom, niti da je cijela Sicilija do 16. stoljeća bila pod ingerencijom Ohridske episkopije. Mnoge nepoznanice nisu rezultat toga što nismo htjeli znati, nego stoga što se nama nije dozvoljavalo da znamo. Postoji prekrasna knjiga oca hrvatske historiografije Ivana Lucića Trogiranina, koji je bio dugogodišnji bibliotekar Vatikana, koji je opisao briljantne primjere suradnje između antičkih Pelazga, najstarijih stanovnika Makedonije i starosjedioca Dalmacije sve do propasti Rimskog carstva. Kulturne veze padaju u vodu kada ih ljudi zaborave. Politika je od danas do sutra, kulturne veze su najtrajnije veze, kao i kršćanski korijeni, i mi se toga nemamo pravo odreći, istaknuo je Bojadžinski.
Bojadžinski je kazao kako je ironija povijesti što je prva knjiga na makedonskoj latinici tiskana u Ateni 1924. godine.
– Tiskana je upravo u Ateni koja danas negira sve što je makedonsko i želi spasiti ono što je ugrabila 1912. i 1913. Solun je oduvijek bio glavni makedonski grad, ne u nacionalnom, nego teritorijalnom smislu. A to što je milijun i 800.000 ljudi iseljeno u najvećem balkanskom genocidu od 1919. do 1924. samo govori o grčkom šovinizmu. 800.000 Turaka je protjerano, kazao je Bojadžinski navodeći kako je od svih naroda na Balkanu, makedonski narod najkrvavije platio svoje postojanje.
