ZADAR – 20. studenog u sklopu programa obilježavanja Dana Grada Zadra, premijerno će u 20 sati u HKK Zadar biti izvedena predstava čiju režiju potpisuje Mirko Šatalić.
Riječ je o predstavi "Moja stara gospođa" jednog od najizvođenijih suvremenih dramskih pisaca Israela Horovitza. Prijevod teksta, istaknuo je ravnatelj HKK Zadar Renato Švorinić, zadarskoj je Kazališnoj kući poklonio Andrija Seifried.
Uz Mirka Šatalića koji u predstavi i glumi, glumački postav čime Jasna Ančić i Marija Kohn. Scenografiju potpisuje Darko Petković, kostimografiju Klara Dedić, a oblikovanje svjetla Ivo Nižić.
Riječ je o Šatalićevom o redateljskom "coming outu" kad je u pitanju dramski tekst, obzirom da je do sada, kako je sam istaknuo, režirao poneki dramski recital.
Predstava će biti izvedena i 21. studenog, a već 4. prosinca igrat će u Šibeniku, dok je za početak sljedeće godine zakazano gostovanje u Splitu.
Prema Šatalićevim riječima, "Moja stara gospođa" je suvremena drama koja se događa u sadašnje vrijeme u Parizu, no može se događati na bilo kojem mjestu.
– Ako očekujete jako puno efekata, fantastično ćete se razočarati. Ovaj komad vraća nadu u postojanje teatra, pravog realnog teatra za sve generacije. Ovo nije samo moje uvjerenje, već uvjerenje svih nas, zbog čega i jesmo inzistirati za tome da radimo ovaj komad i poklonimo ga Zadru za Dan garda, kazala je Ančić.
– To je prikaz gledanja na život jedne stare žene koja ima 94 godine, ali ipak za svaki slučaj kaže da ima 92. Njezino gledanje na život podsjeća me na moju pokojnu nonu s kojom sam odrasla. Ona je bila taklo bistra i duhovita, i nije bilo stvari koje su nju mogle iznenaditi. Kad ni joj rekao „ajme što se ono strašno dogodilo", ona bi rekla "pa, zašto je, Marija, to tebi strašno?". Rekla bi "nije, zlato moje, to strašno, to ti je sve utkano u život". Ona izgovara stvari za koje vam dođe da se skamenite da to netko može tako izgovoriti, a kad bolje razmislite – ima pravo, ilustrirala je Marija Kohn.
– Tog dana kad smo igrali predstavu došle su struja i voda. Ljudi su se sastali u foajeu i govorili „joj, kako si lijepa, oprala si kose, došla je voda“. Ljudi su bili čisti, uredni, ženske zrihtane, ne bi da ste bili u ne znam kojem velegradu na ne znam kakvoj premijeri. I onda još poneki put čuli biste „jesu li tvoji svi živi, hvala bogu, jesu“, a s druge strane čuješ, znaš da je poginuo ovaj… To oni kreteni koji sada s nama motaju, ona Carla del Ponte, oni ne znaju. Tako rat doživjeti kao što sam ga ja doživjela u Zadru, te životne radosti što si imao vode i struje i te tuge što ti je susjed poginuo, to je bilo pravo lice rata, kazala je Kohn.
