Prošlog tjedna 15-tak radnika Tankerkomerca došlo je prosvjedovati ispred zgrade uprave svog poslodavca izražavajući tako nezadovoljstvo činjenicom da su zadnju plaću primili za mjesec svibanj. Kakva blamaža! Naravno, ne za onu šačicu ljudi koji su se ipak usudili doći i glasno poručiti poslodavcima da su svoje plaće zaradili i da se obaveze moraju poštivati.
Veći je problem zapravo to što Tankerkomerc ima više od 300 zaposlenih, a na prosvjed dođe njih 15-tak?! Što su drugi radili? Telepatski širili podršku svojim kolegama koji su ipak došli prosvjedovati? Je li moguće da su svi ostali zapravo zadovoljni trenutnim statusom, samo ovih 15 nije? Možda. Jer kako drugačije protumačiti bojkotiranje svojih sindikalnih predstavnika koji su, uostalom, i organizirali prosvjed.
Kao i puno puta dosada, nezadovoljni radnici u ovoj ili onoj tvrtki šalju anonimne prijave, kontaktiraju novinare, prijete štrajkovima, prosvjedima, kaznenim prijavama… Zapravo, puno zuje, a malo meda daju. Očekuju da će njihove probleme riješiti netko drugi. Par hrabrih kolega poput ovih iz Tankerkomerca koji će doći pred zgradu i boriti se za prava preko devedeset posto kukavica koji su poput nojeva zavukli glavu u pijesak i prave se da to nije njihov posao.
Računaju i na medije od kojih većina naivno skoči na prvi radnički vapaj i dramatično prenosi događaje s terena pretjerano žaleći tri stotine radnika koji dolaze na posao, a ne primaju plaću. Gdje je nestala radnička solidarnost? Kolegijalnost? Suosjećanje?
Ispariše davno u ovom „trulom” kapitalizmu u kojem se radnik plaši otkaza ako zucne jednu lošu o svom poslodavcu. I onda se mnogi među članovima „ugnjetavane” radničke klase u pr. Tankerkomercu čude kako to da Uprava uvijek izigra dogovore i obasipa ih ispraznim obećanjima… A što drugo očekuju kad nemaju u sebi minimum kolektivne radničke svijesti iz koje eventualno proizlazi da samo zajedništvom i masovnošću mogu eventualno doći do cilja?
Ovako, dolaze na posao, ne primaju plaću, tu i tamo se nešto objavi u medijima bez konkretnih imena i prezimena nezadovoljnih radnika, zaprijeti se i kojim štrajkom, prosvjedom…i šalju poruku svom poslodavcu da se ne treba pretjerano brinuti jer mogu oni bez plaće, ako treba, i godinu dana. Poštovani radnici Tankerkomerca, samo vi čekajte da na vrbi rodi grožđe. Sretno!