Morski ježinci ovo ljeto opet su bili jedna od glavnih morskih tema zadarskog akvatorija – posebice oko otoka Silbe – od „stradavanja“ na plažama do rasprava o njihovom izlovu i utjecaju na more.
Dvije vrste, ne „mužjaci i ženke”
U Jadranu su najčešći hridinasti ježinac Paracentrotus lividus i crni ježinac Arbacia lixula – to su dvije potpuno različite vrste, a ne „ženke i mužjaci iste vrste”, kako se često misli. Obje vrste imaju mužjake i ženke, a jestivi su gonadi (spolne žlijezde) i jednih i drugih, bez obzira na spol, pa se zato unutrašnjost ježinaca često vidi kao narančasta ili žuta masa, ovisno o vrsti, spolu i sezoni.
Hridinasti ježinac je glavni „biljožder” na plićim stjenovitim staništima te najčešća i ključna vrsta u Jadranu koja oblikuje zajednice alga u priobalnom pojasu s maksimumom brojnosti oko 2 do 3 metra dubine. Crni ježinac je termofilna autohtona vrsta koja izbjegava hladnija područja Jadrana (pr. Podvelebitski kanal) i najveće gustoće postiže na 1 metar dubine. Često preuzima ulogu dominantne vrste u uvjetima zagrijavanja i promjene ekosustava.
Kada se u ekosustavu nalazi “previše” ježinaca njihovo hranjanje može uzrokovati golobrst – pojavu golog kamena bez ili s minimalno algi u priobalnom pojasu. No, nisu ježinci jedini herbivori, u “brstilačkom”pohodu često se nađe i riba salpa (Sarpa salpa).
Što znamo iz nacionalnog monitoringa populacija ježinaca u plitkom moru?
Nacionalni monitoring populacija ježinaca u Jadranu, proveden na više lokacija između 2019. i 2021., pokazao je stabilan obrazac: na većini hrvatske obale Jadrana hridinasti ježinac čini oko 75% zajednice, dok Arbacia lixula sudjeluje s oko 20-ak posto (izuzev par lokacija iznimki).
Takva struktura uzima se kao referentno stanje – znak očekivane zajednice, bez prejakog pritiska izlovom ni nekontroliranog širenja jedne vrste na račun druge.
Nacionalni monitoring se radio sa svrhom ustanove početnog stanja s obzirom na to da se jedna vrsta komercijalno iskorištava – i to hridinasti ježinac.
Prema se ne radi o gospodarski važnoj vrsti za prodaju na hrvatskom tržištu, hridinasti ježinac je česta lovna vrsta za izvoz u druge zemlje Sredozemlja, posebice Italiju i Francusku. Njegovo sakupljanje regulira je – postoji minimalna lovna veličina (50 mm) te su definirana pravila tko i koliko smije sakupljati ježince – samo osobe s povlasticom i to do 300 kg dnevno. Stavljanje na tržište iz sportskog i rekreacijskog ribolova je zabranjeno.
U praksi se, međutim, pokazuje da je sustav regulacije često manjkav i nejasan, a nadzor ograničen, što stvara prostor za prekomjerni pritisak na lokalne populacije. Ovo nije vidljivo samo na primjeru ježinca, već i na brojnim drugim organizmima iz mora.
Upravo zato istraživanje koje Društvo 20000 milja provodi na Silbi nudi idealan „prirodni laboratorij” za razumijevanje što se događa kad u jednom malom akvatoriju izvadimo veliku količinu ježinca i pratimo posljedice.
Silba kao prirodni laboratorij
Na Silbi je Društvo 20000 milja posljednjih godina pratilo stanje populacija ježinaca ali i sveprisutnog golobrsta, a ljeto 2025. donijelo je posebnu priliku – pratiti promjene nakon intenzivnog, ali legalnog sakupljanja hridinastog ježinca na više od 50% obale oko Silbe. Sakupljanje je prvo uočilo lokalno stanovništvo te je izrazilo zabrinutost za ovu praksu, jer su im u pamćenju ostale zabrane sakupljanja ježinaca koje su bile na snazi prije 15-tak godine, kao i one 2019. kada je započeo nacionalni program praćenja. Upravo na njihovu znatiželju i zabrinutost reagiralo je i Društvo 20000 milja koje zajedno s Javnom ustanovom Natura Jadera djeluje kao su-upravitelj područjem ekološke mreže Silba-podmorje na kojem se izlov dogodio. Ekološka mreža u ovom području proglašena je radi očuvanja stanišnog tipa Grebeni (sva kamenita morska staništa) te Naselja posidonije (velike podvodne livade ove iznimno važne morske cvjetnice).
Uzorkovanje je provedeno standardiziranom metodom kvadrata na unutar kojih se identificiraju vrste, broje jedinke te mjeri njihova veličina i određuje postotak golobrsta, i to na tri postaje na tri lokacije oko Silbe, u rasponu od 1 do 5 metara dubine. Rezultati su uspoređeni s prijašnjim istraživanjima i nacionalnim podacima.
Najvažniji nalaz za širu javnost i donositelje politika
Najviše su izlovljeni ježinci na dubinama od 1 i 2 metra, jer su roniocima najlakše dostupni. Na tim je dubinama zabilježen pad brojnosti hridinastog ježinca i do 90% na nekim postajama, dok je crni ježinac ostao prisutna u jednakom značajnom broju.
Već na 3–5 metara dubine slika je posve drugačija – tu je hridinasti ježinac zadržao svoje uobičajene gustoće i dominaciju, a sastav zajednice ostao je u okvirima ranijih istraživanja i nacionalnog prosjeka.
Takav rezultat vrlo je intuitivan – s površine sakupljači lako „poberu” velike i dostupne primjerke, dok dublje zone ostaju svojevrsno „sklonište” populacije.
Upravo zato će sada Silba funkcionirati kao prirodni laboratorij za promatranje što će se dogoditi sljedeće – u kratkom vremenu i na malom prostoru vidjet će se kako ciljano sakupljanje mijenja strukturu zajednice po dubinskim zonama. Istraživači i znanstvenici često nisu kontinuirano prisutni na lokacijama sakupljanja stoga Društvo 20000 milja ovdje ima jedinstvenu priliku odgovoriti na brojna pitanja:
Hoće li se hridinasti ježinac samo premjestiti iz dubine na 1 i 2 m dubine?
Hoće li crni ježinac doživjeti eksploziju populacije zbog više “slobodnog mjesta”?
Ili bi se mogla postići vrlo željena ravnoteža gdje će se za početak obnoviti zajednica alga od intenzivnog golobrsta, gdje će hridinasti i crni ježinac te salpa živjeti u balansu sa bogatim algalnim pokrovom?
Društvo 20000 milja nastavlja sa svojim istraživanjem već na proljeće koji će nam, nadamo se, dati jasniju ideju o tome što bi se moglo dogoditi s ovim zanimljivim ekosustavom narednih nekoliko godina.
Zašto je važno razlikovati vrste i mitove
Jedan od upornijih mitova jest da su „crni ježevi mužjaci, a smeđi/ljubičasti ženke” – u stvarnosti se radi o dvije različite vrste, s različitom ekologijom i ulogom u staništu. Miješanje vrsta u popularnim pričama otežava i raspravu o zaštiti: ako se sve svodi na „ima ježeva – more je zdravo”, propušta se vidjeti da promjena omjera između hridinastog i crnog ježinca može značiti ozbiljan pomak u funkcioniranju čitavog ekosustava.
Još jedna česta zabluda je da ježinci sami „rade pustinje” – zapravo, do golobrsta dolazi kada ljudskim djelovanjem iz ekosustava nestanu predatori, promijeni se stanište ili dođe do klimatskih pomaka, pa populacije ježinaca narastu iznad onoga što je ekosustav u stanju „izdržati”. Glavni predatori ježinaca zapravo su veliki sparidi – šarazi i fratri – kojih nažalost ima sve manje u našem moru zbog prelova.
Što nam Silba govori o mjerama zaštite?
Rezultati s otoka Silbe pokazuju da je hridinasti ježinac posebno osjetljiv na ciljani izlov u najplićoj zoni, dok dublje populacije zasad pružaju određenu „sigurnu zonu” – do jednom.
Propisana minimalna veličina od 50 mm je u skladu s drugim zemljama Sredozemlja, posebice kada se uzme u obzir da se radi o vrstama čiji je maksimalna veličina oko 75 mm pa se sakupljaju zapravo samo odrasle velike jedinke. Međutim, količina dnevne kvote je po nekima previsoka, a i upitno je zašto je izlov dozvoljen cijele godine, dok pr. Francuska ima lovostaj tijekom ljetnih mjeseci da omogući ježincima sigurno vrijeme razmnožavanja. Nacionalni monitoring nije nastavljen nakon uspostavljanja, a njegova provedba je ključna kako bi se ustanovio utjecaj sakupljanja na populacije i jesu li nam trenutna ograničenja u skladu s tim da želimo imati prirodnu ravnotežu zajednica ježinaca i alga. Ako se pritom ne poštuju minimalne veličine i dnevne kvote, rizik je taj da se „zaliha“ s vremenom iscrpi i dublje od 2 metra, a da se pritom crni ježinac zadrži ili čak poveća brojnost, što dugoročno mijenja cijelu zajednicu. Zagrijavanje mora uzrokovano klimatskim promjenama mu svakako ide u prilog.
Društvo 20000 milja najavilo je nastavak monitoringa na istim lokacijama – Silba će i dalje biti prirodni laboratorij u kojem će se pratiti oporavak ili daljnje promjene populacija.
Ti podaci bit će ključni argument za zagovaranje primjerenijih, preciznije ciljanih mjera sakupljanja, koje uzimaju u obzir dubinu, vrstu, minimalnu veličinu i stvarnu nosivost staništa, umjesto da se oslanjaju samo na grube enormne kvote.
Za kraj, jedna jednostavna poruka za kupače, ronioce i gurmane:
- ježinci nisu „dokaz čistog mora”,
- nisu „mužjaci i ženke iste vrste”,
- i nisu beskonačan resurs.
Promatrajte svoje more i kako se ljudi oko njega ponašaju, i svako ponašanje koje vam je sumnjivo, propitkujte. U ovom slučaju, radilo se o intenzivnom, ali legalnom sakupljanju. Međutim, da se radilo o trpovima, radilo bi se o ozbiljnom prekršaju s obzirom na to da je na sakupljanje trpova stavljen trajni moratorij te je njihovo sakupljanje strogo zabranjeno.
More nam vrlo jasno pokazuje da svaki tanjur i svaka kampanja ostavljaju trag – pitanje je samo jesmo li spremni taj trag pratiti, razumjeti i na vrijeme reagirati.
