Sekcija za ribe Udruge studenata biologije – BIUS provela je istraživačko-edukacijski projekt „Raznolikost ihtiofaune otoka Paga“, koji je za cilj imao istražiti koje riblje vrste obitavaju u slatkim, bočatim i slanim stajaćim vodama na kopnu otoka Paga.
Otok Pag s izgledom koji podsjeća na Mjesec i Mars, s jakom burom i 2.500 sati sunca godišnje, ne čini se kao mjesto s raznolikom ihtiofaunom kopnenih voda. Ipak, uslijed izmene propusnih naslaga vapnenačkih stijena kredne starosti nastalih u Tethys moru i nepropusnih naslaga fliša u dolinama nastale u eocenu, gdje se danas nalaze plodna polja, zadržava se slatka voda koja je formirala močvare Malo i Velo blato te Kolanjsko blato, ujedno i zaštićene ornitološke rezervate ptica močvarica. Osim njih ihtiološki zanimljiva staništa su i jezero Segal, močvara Zrće te izvori na području općine Kolan i Povljana.
U sklopu projekta obavljena su dva terenska izlaska, u proljeće i jesen. Ukupno je uzorkovano 18 lokaliteta na otoku Pagu. Uzorkovanje je provedeno ručnim mrežicama te povlačnom mrežom na području općina Kolan i Povljana.
Staništa koja su istraživana u sklopu projekta su morske lagune povezane s ušćima slatkovodnih površinskih tokova i vruljama, na kojima dolazi do fluktuacija vodostaja zbog plime i oseke, ali i staništa nastala ljudskim djelatnostima koja su u prošlosti mijenjala ova područja pretvorbom u ribnjake ili solane (Facca i sur. 2020). Prema Direktivi EU o staništima (92/43/EEC), morske lagune prepoznate su kao prioritetna vrsta staništa unutar mreže Natura 2000, što podrazumijeva posebnu pažnju u njihovoj zaštiti i očuvanju. Dosada nisu provedena ihtiološka istraživanja na lokalitetima izvan Natura 2000 mreže na Pagu, stoga je fokus ovog projekta bio upravo predstaviti prve podatke o prisustvu ciljanih vrsta u obalnim lagunana i pješćanim uvalama unutar i izvan Natura 2000, te u rezervatima Kolanskom blatu, te Velom i Malom blatu koji se nalaze unutar Natura 2000 zaštićenog područja.
Ciljne vrste projekta bile su strogo zaštićene vrste Natura 2000 mreže: Aphanius fasciatus (obrvan), Knipowitshia panizzae (glavočić vodenjak), Padogobius bonelli, Anguilla anguilla (jegulja) i Leucos aula (masnica).
Obrvan (Aphanius fasciatus (Valenciennes, 1821) je eurihalina mediteranska endemska vrsta, a u Hrvatskoj je zabilježen na manje od 10 izoliranih staništa na otocima Rabu i Pagu te duž Jadranske obale. Naseljava raznolika plitka priobalna staništa poput laguna, obalnih močvara i estuarija, slane i bočate vode te može podnijeti širok raspon temperature i saliniteta. Otok Pag, peti po veličini u Hrvatskoj, zbog specifične hidrologije i geologije obiluje staništima potencijalno pogodnim za ovu vrstu.
Obrvan je tijekom provođenja projekta zabilježen na čak četiri nove lokacije, dok na jednom povijesnom lokalitetu nije zabilježen. Mlada jedinka jegulje zabilježena je u izvoru slatke vode na jugu Paga. U svim uvalama zabilježen je velik broj juvenilnih jedinki morskih riba koje ovakva staništa koriste kao rastilišta.
Ovi nalazi pružaju temelj za daljnja istraživanja rasprostranjenosti ovih vrste te pokazuju važnost i potrebu očuvanja priobalnih staništa koja su jedina utočišta ovih stogo zaštićenih vrsta, poručuju iz BIUS-a.
Projekt je financiran od strane Javne Ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području zadarske županije Natura Jadera, DM-a u sklopu natječaja Zajedno za zelene ideje, Adria wind power i Moje malo zlato.

















