U Kazalištu lutaka Zadar održana je konferencija za medije povodom skorašnje premijere nove predstave, koju su predstavili ravnateljica Ivana Modrić, autorski tim i glumci iz ansambla. Autorski koncept Aleksandra Švabića, Damira Klemenčića i Marina Lisjaka rezultirao je predstavom pod nazivom DAN KAD SE DoGoDilo NIŠTA, čija je premijera zakazana za četvrtak, 20. studenog u 19 sati, dok je izvedba za djecu na rasporedu već ove nedjelje u 11 sati.
Ravnateljica je naglasila kako upravo ovaj projekt pokazuje koliko se toga može izroditi i oblikovati unutar samo jednog dana kada je proces rada živ, otvoren i nadahnut. Aleksandar Švabić osvrnuo se na tijek suradnje, napomenuvši da je glumačka ekipa projektu pristupila „s potpuno svježom energijom“. Dodao je kako su glumci „zaronili u sebe da bi kutijama stvorili jedan cijeli Svemir“, naglašavajući da je upravo igra bila početna točka i temelj svakog scenskog rješenja. Zahvalio je gradu Zadru i Kazalištu lutaka što su, kako je rekao, odmah prepoznali vrijednost ideje.
„Prihvatili su je iz prve. Igra i mašta u centru su, i njih nam nitko ne može oduzeti,“ dodao je.
Marin Lisjak govorio je o motivima igre, pri čemu je zadržao izvorni smisao svoje misli, ali ju je blago nadopunio:
„Igra je strašno neobična stvar. Ako je uopće išta. Jer, kad bolje razmislimo, riječ je o potpuno beskorisnoj aktivnosti od koje ama baš nitko nema apsolutno ništa… Ali opet se svi igramo… I polako se pokaže da je to ništa zapravo sve… Tako reći, ništa. A baš to ništa, srećom, ne može puknuti, ne može se potrošiti, ni baciti kroz prozor,“ poručio je Lisjak, ističući kako se u toj „beskorisnosti“ zapravo krije pravo stvaranje.
Glumica Sanja Grgina naglasila je koliko predstava otvara teme važne za djecu danas, napominjući kako je djetinjstvo „ugroženo, a svetinja je“. Posebno ju je privukla ideja da „ništa može biti prilika da bude svašta“, istaknuvši kako je struktura predstave nastala iz spontanosti i zajedničkog istraživanja unutar procesa: ponovno su se čudili, radovali i igrali. Napomenula je kako je odraslima „tako teško opet biti dijete“.
Dodala je i da ono što u predstavi izgovaraju zapravo odražava „ono što živimo“, te da bez kreativnosti „gubimo na životu i njegovoj punini“. Zaključila je kako „želimo kraste, mrlje i lokve – a kada ih nemamo, pretvaramo se u nezadovoljne ljude“.
Prema riječima cijelog ansambla, priča na sceni predstavlja izravnu zrcalnu sliku današnjeg života, ali i svojevrsno upozorenje.
Predstojeća premijera donosi publici putovanje u svijet u kojem se ponovno uči maštati, istraživati i dopuštati sebi igru — svijet koji, kako naglašavaju iz KLZ-a, ne bi smio nikada nestati.
