– Jedva sam je izvukao, a kada sam ribu napokon podignuo i položio na kaić, mislio sam da će kaić potonuti od njezine veličine i težine. Nikad veću ribu nisam uhvatio, a nije ni moj otac koji ribari cijeli život – prepričava dvadeset i šestogodišnji virski ribar Šime Dabičić svoj jutrošnji ulov u Kanalu Nove Povljane.
U njegovu ribarsku mrežu uhvatio se golub ćukan, grdosija teška ravnih 40 kilograma koja nije baš čest gostu u ovom dijelu Jadrana. Ćukan, kažu znalci, više voli toplija i tropska mora, ali zna ga se zateći u južnom Jadranu. Ovaj u mreži virskog ribara možda je dolutao sjevernije, ili jednostavno nije imao sreće. Imali su je zato Dabičići.
Šime je s majkom Mirom Dabičić na njihovom kaiću Kušter 15 naziva „Pokora“ oko osam ujutro izašao na vjetrovito i nemirno more, a oko osam i pol, kada je izvlačio dvjestotinjak metara ribarske mreže, zapazio je nešto svijetlo i golemo.
– Primijetio sam na pola mreže nešto što se bjelilo. Izgledalo je veliko i teško, a kada sam to rekao materi, rekla mi je da mi je „teško u glavi“ – uz osmijeh kaže Šime. Ipak, ulov je bio pravi, kapitalac i zaista težak. Nikad većeg ili težeg, koliko nam je poznato, nije bilo u Viru zadnjih tridesetak godina. Najvećeg ćukana na Jadranu u posljednjih petnaest-dvadeset godina uhvatili su hvarski ribari iz Jelse, a taj je ćukan imao 42 kilograma. Šimin ulovljen na punti virskog naselja Bobovik „slabiji“ je tek za umjetnički dojam.
– Uglavnom hvatam manje ribe, jednom sam uhvatio hobotnicu od sedam kilograma, ali nikad ovoliku ribu – dodaje virski ribar čiji je otac Branko Dabičić, umirovljeni profesionalni virski ribar, vidio većeg ćukana, ali ga nije uspio izvaditi. Njihov ribarski biznis posljednjih šest-sedam godina vodi Šime, no tranširanje je ipak odradio iskusniji Branko. A kada se ćukan razrezao u svakom od peraja ili krila bilo je više od osam kilograma, oko dvadeset u ostatku trupa te još tri-četiri u manjim komadima.
– Ima oko dvadeset kilograma mesa za spremanje koje ćemo podijeliti prijateljima, a nešto ćemo i sami napraviti. Ostatak će dobiti galebovi – ukazuje Branko na sretan kraj ove virske priče. Sretan za ljude i ptice, ali ne i za ribe.
Golub ćukan u ekstremnim slučajevima može narasti do 250 centimetara i dosegnuti osamdesetak kilograma težine, no uglavnom se love primjerci do deset, najviše petnaest kilograma. Tijelo ćukana je spljošteno s izduljenim bočnim perajama koja podsjećaju na krila, a ima izduljenu i ravnu njušku koja izgleda poput pačjeg kljuna. Svijetlo smeđe je boje s desetak sivo-plavih pruga po leđima. Hrani se školjkašima i rakovima, a uglavnom živi sam, ponekad i s manjim grupama. Rep mu je dugačak i oblika biča, dok se uz sam početak repa u kožnoj ovojnici nalazi velika i dobro razvijena bodlja. Cijenjen je u prehrani, a sprema se na lešo, u brudetu i pohano zadržavajući pritom sočnost.
