Prošlo je nešto više od tjedan dana od drugog Open – air festivalskog izdanja nanovo oživljenog projekta Made in Zadar. Festival je to za kojeg se svi slažu da je upravo ono što je Zadru posljednjih godina nedostajalo. Tim smo povodom popričali s Franom Brajkovićem, jednim od organizatora festivala.
S tjedan dana odmaka, kako si zadovoljan ovogodišnjim Made In Zadar festivalom?
Ma bilo je super, energija je bila odlična i sve je prošlo bez najmanjeg incidenta. Znali smo da je Kapetanski zahtjevna lokacija za organizaciju evenata jer je vise nadležnosti pa za svako pitanje treba znati na koju adresu ga uputiti da ne izgubiš vrijeme. Tu je i pitanje teške pristupačnosti samom terenu što znači da je potreban veći broj ljudi u samoj organizaciji kako bi opremu uopće donijelo na lokaciju, a to, naravno, dodatno diže troškove i onda je lako upasti u spiralu troškova i problema u kojoj se lako pogubiti. Mi smo se odlučili na jedan drugačiji pristup i osmislili nova rješenja kako bi cijeli projekt odradili sto efikasnije i mislim da smo pronašli jedan optimalan način za pristup ovoj lokaciji te da će se i neki sljedeći organizatori na Kapetanskom povesti za našim rješenjima.
Što je predstavljalo najveći problem prilikom organizacije?
Najveći izazov bilo je pitanje kratkog vremena za pripremu jer smo do posljednjeg trenutka htjeli festival održati na igralištu Mornarica. Zbog toga smo s konkretnim dopisima, dogovorima i dozvolama krenuli niti tri tjedna prije samog festivala što je iznimno kratko razdoblje za pripremu ovakvog eventa na ovoj razini pa je bilo i za očekivati da će cijelo to razdoblje biti prilično intenzivno, ali s ovih tjedan dana odmaka mogu reći da se isplatilo te da smo i više nego zadovoljni kako je sve prošlo.
Kažete da ste do zadnjeg trenutka festival željeli održati na igralištu Mornarica, ali niste mogli. O čemu se radi?
Ne bi sad puno o tome ali ukratko, igralište je vlasništvo Tankerske plovidbe te smo kao organizatori zakonski dužni dobiti njihovu suglasnost za održavanje javnih događanja na toj lokaciji, a dozvolu nismo dobili. Do prije koju godinu mnogi nisu ni znali da se radi o privatnom vlasništvu jer se ta površina desetljećima koristi kao javno igralište ali posljednjih godina Vlasnik tamo polako ograničava aktivnosti te pokazuje da ima drugačije planove za tu lokaciju. Mislim da je od vitalnog interesa za građane da predstavnici Grada Zadra udu u komunikaciju s Vlasnikom dok još nije kasno i da naprave sve sto je u njihovoj moći da se igralište Mornarica sačuva i uredi za buduće generacije jer je od iznimne važnosti za očuvanje obiteljskog života u već opustošenoj gradskoj jezgri. O tome ćemo, nažalost, zasigurno morati vise pričati u skorijoj budućnosti.
Koliko ste onda zadovoljni s Kapetanskim kao lokacijom ovog festivala?
Kapetanski nismo odabrali slučajno jer, uz Mornaricu, predstavlja nas drugi dom te se pokazao kao idealna kulisa za jedan ovakav festival. Proteklih smo godina i za tu lokaciju napravili mnoge akcije i poduzimali konkretne korake kako bi park barem minimalno uredili te nam je drago da smo ta nastojanja mogli zaokružiti jednim ovakvim događajem u parku koji ima izniman potencijal.
Idemo sad o samom festivalu. Nastupilo je osam izvođača u dva dana, kako ste se odlučili za ovakav line up te po kojem kriteriju birate izvođače?
Vodimo se time da želimo potaknuti zadarske alternativne umjetnike i bendove na stvaralaštvo i aktivno djelovanje, zato nam je bitno da bendovi budu zadarski te da su u posljednje vrijeme studijski aktivni, to su dva osnovna kriterija kojima se vodimo pri odabiru izvođača. Bilo je tu još imena koja zaslužuju nastupiti i za koja vjerujem da će nam se pridružiti u budućnosti ali za neke stvari je ipak potrebno vise vremena i sredstava pa je odabir ove godine pao na Torpedo, Cyber hate, Flux Benders i Pecu koji su nastupali prvog dana te Nikola’s Cage, E.N.D, Alergiju i Sexymotherfuckerse koji su nastupili drugi dan festivala. Svi bendovi su pokazali da su s razlogom dobili priliku nastupiti na pozornici ovogodišnjeg Made in Zadar festivala te im ovim putem još jednom čestitam na genijalnim nastupima, a ostale pozivamo da se u idućih godinu dana svojim radom dodatno nametnu te će sigurno dobiti priliku na nekom od idućih izdanja.
Svi ističu dobru organizaciju, koliko je ljudi radilo na pripremi ovogodišnjeg Made in Zadar festivala?
Puno je tu pravih ljudi potrebno uključiti da se jedan ovakav festival realizira na ovakvoj razini i stvarno cijeloj ekipi iz organizacije skidam kapu na odrađenom poslu. Naravno, ništa od ovog ne bi bilo moguće bez podrške institucija koje su nam ovog puta maksimalno izašle u susret te im na tome iskreno zahvaljujemo. 057 je kao mediji ključan dio ove priče jer je često prvi prostor u eteru zadarskim umjetnicima i na to smo ponosni. I ovom prilikom je Prte podržao festival kao voditelj prvog dana, Ema je puštala glazbu drugi dan festivala, ekipa iz Blues bara je uvijek tu za podršku alternativnoj sceni, a portal nas prati kad god osmislimo neku dobru priču i ta podrška jakog lokalnog medija je neizmjerno bitna za scenu. Naravno, veliko hvala i ostalim medijima koji su prepoznali ovu priču.
Tu je i ekipa iz Kampo Kastela, okupljena oko “Kapelade”. Volonteri – momci i cure s Mornarice koji su se zajedno s Tornadom još jednom stavili na raspolaganje da bi oživili i uredili gradska igrališta, okupili Zadrane, podržali zadarske kreativce i pokazali da nas ima. Posljednji sanjari ovog grada.
Ekipa iz RMS-a je još jednom pokazala da su u samom vrhu kad pričamo o ozvučenju i rasvjeti. Profesionalnost, entuzijazam, fanatično posvećivanje detaljima koji su nam dali sigurnost da će sve biti kako treba te su jedan od glavnih razloga zbog kojih i publika i izvođači, a i mi kao organizatori jedva čekamo svako novo izdanje Made in Zadar festivala.
Tu je hrpa kreativaca i članova raznih bendova bez čije pomoći sve ovo ne bi bilo moguće. Prvi među jednakima se ne voli isticati jer i sam zna da je ovako nešto nemoguće bez kolektiva ali moram spomenuti Stipu Bujasa iz Alergije koji preko 30 godina pronalazi načina da rasplamsa plamen slobode i kritičnog promišljanja u mladima ljudima i mogu slobodno reci da je srce ovog Made in Zadar koje pumpa krv u sve nas ostale, a ima nas puno i sve nas je vise jer ljudi prepoznaju iskren pristup i dobre namjere koje nas vode prema naprijed – to je naša najveća vrijednost.
Nadam se da neću nikoga zaboraviti, ali moram spomenuti da ovogodišnji Made in Zadar ne bi bilo moguće realizirati bez podrške Sveučilišta u Zadru i Studentskog zbora, Turističke zajednice Grada Zadra, Ureda Gradonačelnika, Cistoće, Nasada i Seccuritas osiguranja, Nene Stojakovića I Krešimira Perovića, a posebna zahvala ide Sandru koji nam je spasio kičme tako što je dizalicom preko Foše prebacio svu opremu za festival.
Sjećamo se da je prije dosta godina u Kinu Pobjeda pokrenut projekt koji je nosio isti naziv. Postoji li poveznica između ova dva festivala?
Made in Zadar je svoj inicijalni impuls dobio još 2008. godine kao projekt koji je i tada okupio zadarsku alternativnu scenu. Festival je tada održan u kinu Pobjeda, a zanimljivo je da je kao program gostovao i u zagrebačkoj Tvornici. Tada je sve krenulo na inicijativu Stjepana Jurasa, Vedrana Miocica – Stosica, Udruge Šigureca te ekipe okupljene oko bendova Rising dream, Alergija, Postolar tripper i Sexymotherfuckers ali priča je nakon uspješnog izdanja ipak zastala. Kao netko tko cijeli život prati i podržava lokalnu scenu, imao sam osjećaj da taj koncept ima veliki potencijal i zaslužuje novu šansu. Imamo plan pozicionirati Made in Zadar kao platformu preko koje će se javno izražavati najrazličitiji tipovi zadarskih kreativaca. Ako ostvarimo samo dio planova koje smo zacrtali, napravit ćemo puno. Velika većina onih koji su 2008. godine kretali s festivalom je i danas s nama te nam pomaze oko realizacije sto nam je posebno drago.
Inače, ovaj novi ciklus nastupa zadarskih bendova krajem ljeta smo zapravo započeli u ljeto 2019. s ekipom iz Kampo Kastela jer smo, u želji da oživimo i uredimo legendarno igralište Mornarica, godinama organizirali razna natjecanja i koncerte pa smo tom prilikom pozvali Alergiju i Sexymotherfuckerse da uz domaće momke iz Shelter team-a nastupe na finalu basket turnira Streetball Mornarica. Tu je zapravo cijela ova priča na novo pokrenuta jer smo nakon toga, u pripremi proslave 30 godina od prvog nastupa Alergije koji se dogodio 1994. bas na Mornarici , došli na ideju sve skupa nazvati Made in Zadar i na tom brendu graditi priču kojoj je cilj kontinuirano stvaranje prilika lokalnim kreativcima da se prezentiraju na zasluženoj razini.
Imate dosta planova za budućnost. Možemo li očekivati širenje Made in Zadra na dodatna događanja kroz godinu?
Ovakav ljetni Open – air festival domaćih snaga na kojem prezentiramo ono najbolje od zadarske alternativne scene ćemo zadržati kao priču koja se događa jednom godišnje i koju ne treba razvodnjavati ali za dogodine planiramo nešto drugačiji koncept koji će omogućiti većem broju izvođača da se prezentiraju publici. Inače, za sam brend Made in Zadar u planu imamo cijeli niz aktivnosti koje bi se događale kroz cijelu godinu, a koje uključuju puno vise od jedne dobre gitarijade godišnje ali o tome ćemo vise u budućnosti. Najbitnije je da su pripadnici scene, publika ali i institucije shvatili o čemu se radi te da podržavaju ovu priču i žele sudjelovati. Već to je kvantni skok u odnosu na ono sto smo imali proteklih desetljeća. Na dobrom smo putu ali pred nama je još jako puno posla da bi došli do zacrtanog cilja – stvaranja uvjeta u kojima će lokalni kreativci u svom gradu imati programe i infrastrukturu koja ih podržava kroz cijelu godinu.
