Zar moramo čekati novog Hitchcocka obliku National geographic-a ili nekog trećeg da nam kaže da nakon najboljeg zalaska sunca, imamo i ekološki čistu uvalu u koju se svakog ljeta, tijekom kolovoza sjati stotine tisuća riba na ples ljubavi, napisao je jedan naš poznati sugrađanin, uz fotografiju cipla od porta snimljenih sa zadarskog mosta.
Turisti u čudu gledaju silne ribe, pa misle da su to mali morski psi, pa će neupučeni širiti priče da su u Zadar nahrupile životinje koje će kad narastu biti opasne i invazivne za zadarske turiste!!
Zar smo toliko slijepi i pohlepni da u “pabirčenju” eura ne umijemo prepoznati ni ono što nam je priroda dala i koja je opet isplivala na vidjelo od kada se naš Kalmeta okupao u opet čistim Jazinama.
Zalud škole, fakulteti, turističke zajednice, turistički i znanstveni radnici, pa umjesto mudri u biti više svadljivi gradski vijećnici i političari, kad ne umiju prepoznati ekskluzivnu predstavu prirode u srid grada! Novac se troši na bolja i lošija ljetna događanja, često samo da se popuni kalendar, a ne vidi se atrakcija ispred nosa.
Gradski prostori i muzeji se sumnjivo iznajmljuju za prikaz paučine, gmazova i sličnih bjelosvjetskih mutljavina, a domače bogom dane, besplatne atrakcije koje se mogu uokviriti u još bolju prezentaciju našeg čistog mora, potencijala marikulture, znanstvenih skupova, kongresnog turizma, eko tura održivog turizma…… u priče bez kraja.
Svaki dan, svaku večer turisti sa mosta i rive u čudu gledaju, a ne znaju što gledaju jer im nitko nije rekao, napisao, poveo u obilazak živih vrednota našeg grada!
Kažu da smo postali preskupi! Možda? Ali ekološki čiste i održive destinacije moraju imati cijenu.
U Gradskoj loži bi se mogla napraviti lijepa izložba “Ljubavni ples zadarskih riba”, predložio je uvijek inovativni Željko Škara.
Tome dodajmo i jugo na zadarskoj rivi, ali u tome uživaju domaći – oni koji znaju i prepoznaju čari prirode usred urbanog tkiva.
