Smokva je nesumnjivo ekološko voće, jedno od rijetkih koje se ne uvozi u svježem izdanju. Raste slobodno, nažalost po otocima se sve manje suši, a kamoli da se bere i od nje kuha pekmez. A ubrat smokvu sa stabla, nema većeg gušta ni bolje probavne hrane, tvrde oni koji je vole i cijene.
Turisti to rade bez pitanja, beru i po gajbu smokve. Zašto bi je plaćali, kada bez posrednika dođu do te hranjive vrijednosti.
Jutros se pojavila u većoj količini i na zadarskoj pijaci: prodaje je za 5 eura onaj tko je ima najmanje, daje se i za 4 eura , dok je prodavačica s najvećom količinom smokava na štandu nudila za šest eura po kilogramu
Smokvu je kao voće medijski promovirala Sandra Babac, etiketirala kao Šinjorinu Smokvu i nastavila s lepezom proizvoda na bazi smokve do ” craft gina”. U berbi smokava je ovih dana i Radoslav Bobanović koji je na vrijeme shvatio njezinu prodajnu korist od uzgoja na plantaži uz vinovu lozu i masline.
OPG Eugena Novakovića iz Posedarja također spada među one koji su dugo radili na pozicioniranju suhe smokve i proizvoda od nje, kao što je posljednji – voćna kavovina.
Smokva se time dokazuje koliko je voće mediteranskog podneblja – otvoreno za svih.
