Za zadarskim učenicima su ispiti državne mature. Dok čekaju rezultate ispita koji će ih rangirati na prijavljenim fakultetima, ili se spremaju za prijemne ispite na onima koji ih provode (Medicina u Zagrebu, Stomatologija…), kao i uvijek u široj, ali i stručnoj javnosti javljaju se prijepori o zadacima koji su bili pred učenicima.
Poznati zadarski profesor fizike u mirovini Nikica Simić osvrnuo se na postupak državne mature, način vrednovanja, a posebice na pojedine zadatke, od kojih su neki dvosmisleni, neki neprimjereni za ispit, dok su neki pokazatelj neznanja sastavljača pitanja te će se učenici moći i žaliti na njih.
– Od uvođenja državne mature pretpostavio sam da su „ekspertne skupine“ koje kreiraju predmetne testove najkompetentnije, pogotovo nakon uvida u ishode testova. Međutim, brzo sam otkrio da je riječ ekspert samo jedna od etiketa koje u Hrvatskoj skupine pripisuju same sebi. Recimo, da sam uskoro na sceni jasno prepoznao dva kurikuluma (za svaki predmet). Jedan je bio kurikulum prilagođen polaganju testova na državnoj maturi, a drugi onaj koji je amenovala država (tj. neke druge predmetne ekspertne skupine). Ne znam je li to bila namjera, ali se baš nitko nije očitovao o tome u koju su situaciju tzv. eksperti odveli maturante u razdoblju polaganja ispita, koji im može silno obilježiti budućnost.
Nije teško zamisliti 15-18 predmetnih (državnih) programa koje dječica moraju odrađivati na razini „općeg, 5-0, uspjeha“, a usput se i pripremati za polaganje 5-6 predmeta. Ove rečenice upućujem psiholozima i psihijatrima, koji intenzivno šute, iako se najčešće susreću s adolescentima i jasno prepoznaju rečenicu – mrzim školu!
Uvod privodim kraju i krećem u smjeru kompromitiranja tzv. najpopularnijeg izbornog predmeta na državnoj maturi (oko 7.000 kandidata). Ne znam tko je domislio tu sintagmu, ali na istu razinu popularnosti s lakoćom možemo staviti i matematiku. Mislim da ste lako prepoznali moj sarkazam. Da neke budale koje odlučuju, prestanu biti budale, i matematiku stave na popis izbornih predmeta, matematika bi brzo postala najpopularniji izborni predmet. Tko god je i pomislio da je izbor u ljubavi prema matematici lako bi se razuvjerio gledajući se u ogledalu, kaže Simić u uvodu.
Od samog početka kreiranja i pokretanja projekta uvođenja Državne mature on je svoju pažnju usmjerio na matematiku i fiziku. Brzo je uočio nesklad u očekivanjima kreatora testova s ishodima (u oba predmeta). Razlog je brzo „prepoznao“ – svi kreatori testova su „odgojeni“ u sustavu koji ih je uvjeravao i uvjerio da je znanje vezano uz veliku količinu podataka.
– „Fizičarima“ je trebalo malo više vremena da shvate kako je u temeljima rješavanja bilo kojeg (zadanog na testu) zadatka – „razumijevanje teorije“ koja je u temeljima razumijevanja i rješavanja problema. Do tada je težište bilo na rješavanju tehnički zahtjevnih zadataka uz korištenje svih mogućih tzv. formula. Tržište su preplavile mnoge zbirke zadataka iz fizike s tzv. rješenjima u prilogu. Većina nastavnika i učenika i dalje misli da je uspješno manipuliranje formulama iz fizike jednako i razumijevanju fizikalnih problema. Kad sam uočio da se koncepcija testa iz fizike mijenja u smislu pomaka težišta prema zadacima za čije rješavanje ne trebaju formule (zadaci višestrukog izbora) pomislio sam da su autori (povjerenstvo) konačno prepoznali bit učenja (bilo čega). Međutim, „svojom analizom“ zadataka višestrukog izbora (i naknadnom analizom udžbenika Alfe i Školske knjige) shvatio sam da velebni eksperti zapravo ne razumiju fiziku, navodi Simić, koji je zbog toga i objavio knjigu „Lekcije iz fizike“. Čini se, nije pomoglo, o čemu svjedoči i nekoliko primjera koje izdvajamo na ovom mjestu.
– Svemirska postaja kruži oko Zemlje. Astronauti unutar svemirske postaje nalaze se u bestežinskome stanju. Koja je od navedenih tvrdnja točna za rezultantnu silu na astronaute u svemirskoj postaji gledano iz sustava vezanoga za Zemlju? Ovaj mi je zadatak zanimljiv na više načina. Naime, prvo pitanje je: kako promatrač na Zemlji zna da su astronauti u bestežinskom stanju. Ako to nije slučaj, tada se “u igri“ objavljuje i sila reakcije podloge, što utječe na iznos rezultantne sile na astronauta. Zanimljiv zadatak, ali malo isforsiran.
– U 10. zadatku na slici su prikazana dva točkasta naboja q i 9q međusobno udaljena r. Razmaci između točaka T1, T2, T3 i T4 su jednaki. Prikaz pogledajte u izvorniku. U kojoj je od navedenih točaka električno polje između naboja jednako nuli? Ovaj mi je zadatak zanimljiv kao još jedna mi potvrda činjenice o površnom poučavanju fizike u našim školama. Naime, navedeni su naboji „stvorili električno polje“. Točke u električnom polju karakteriziraju električni potencijal i jakost električnog polja. Dakle, ako bismo u točki T1 odredili potencijal brzo bi otkrili da ukupni potencijal nije jedna nuli. Dakle, tu električno polje i dalje postoji I NIJE JEDNAKO NULI. Međutim, rezultantni vektor jakosti električnog polja jeste jednak nuli. Ovaj zadatak je POGREŠKA i ne bi se smio bodovati! Mislim da je očito da autor zadatka ne razlikuje električno polje od fizikalne veličine – jakost (u nekoj točki) električnog polja!
– U 11 zadatku: elektron mase me i naboja e ubrzan je razlikom potencijala U na putu s. Koji je od navedenih izraza za akceleraciju toga elektrona točan? Sada sam već zabrinut, jer u ovom slučaju nije riječ o POVRŠNOSTI u interpretaciji fizike. Naime, tvrdnju ubrzan je razlikom potencijala U, nazivam materijalnom pogreškom! A kad je tako i kad se to događa na testu Državne mature (kojeg kreiraju vrhunski znalci iz fizike) moramo se zabrinuti. Elektron (naboj) se nekim čudom objavio u električnom polju. I naravno osjeća da nešto djeluje na njega. Zna ponešto o Drugom Newtonovom zakonu, pa si kaže: u igri je nekakva sila, a kako je u električnom polju, nazove je električna sila.
– 12. zadatak: Mislim da je sada očito da „priča zakomplicirala“. Zadatak bi bio korektan da je skiciran jednostavni strujni krug (na koji misli autor), ali uz neophodnu korekciju navoda: dovesti do povećanja JAKOSTI struje. Netko jednom treba prekinuti farsu sa stavljanjem električne struje (POJAVE) na popis osnovnih FIZIKALNIH VELIČINA!
– 23. zadatak: Koje se gorivo koristi u nuklearnoj elektrani Krško? Mislim da je autor ovog pitanja mislio da ga šalje u popularni kviz, Milijunaš. Još uvijek se neuspješno trudim povezati pitanje s testom iz fizike na DM.
– 32. zadatak: Tijelo mase 15 mg i naboja q1 = 25 nC nalazi se u homogenome električnom polju ovješeno na nit duljine ℓ. Električno polje iznosa 40 N/C usmjereno je vertikalno prema dolje. Naime, električno polje nema niti iznos niti usmjerenost (orijentaciju), jer nije vektorska veličina!, upozorava Simić na očite pogreške.
Detaljnu elaboraciju državnog ispita mature može se pročitati na Simićevom blogu.
















