Dok su se reflektori izbornih rezultata polako gasili, zadarski sociolog Sven Marcelić je kontemplirao nad brojkama koje već godinama govore istu priču – grad se prazni iznutra, a širi bez kontrole.
Njegov komentar s društvenih mreža prenosimo u cijelosti:
I tako, sad kad su izbori iza nas, pogledajmo malo procese u centru grada. Pad broja registriranih birača u Gradu i na Voštarnici od 40% u 16 godina, s time da je trend jasan i stabilan. Na sljedećim lokalnim izborima imat ćemo u oba ta kvarta ona broj birača koji je 2009. bio samo u jednom od njih. Trenutni zbroj je 5141, a Poluotok ih je 2009. imao 4796.
Drugim riječima, stanovništvo se gura na periferiju i na prsten oko grada, a kakvo je tamo stanje urbanizma mislim da je svima jasno.
Nažalost, Zadar je već dugo u stanju urbanog kolapsa, dobrim dijelom zbog toga što se na desetljeća neplanske gradnje (usporedite snimke iz zraka s kraja šezdesetih pa ćete vidjeti kako se gradilo u Zadru dok je, recimo, u Splitu nicao Split 3) nakalemila jednako tako neplanska (post)tranzicijska paradigma “moja parcelica, moja slobodica” i “dajmo da rade i zarade”, što je rezultiralo dodatnim zatiranjem urbanih funkcija, odnosno dugoročnim onemogućavanjem njihovog razvoja. Recimo, svaki dan prolazim Vidikovcem pokraj novogradnji koje vole istu prostornu logiku kakvu slijedi Sinjoretovo i slični rurbani prostori – samo što ovdje više ne govorimo o individualnim kućama u ulicama bez nogostupa koje su dvosmjerne na papiru, ali ne i u trenutku kad se sretnu dva auta. Sad govorimo o stambenim zgradama u jednakim takvim ulicama.
Rekao sam već negdje da nema grada u Hrvatskoj u kojem ovakva vrsta gradnje zauzima toliku površinu i u kojem živi toliki postotak populacije kao što je to slučaj u Zadru.
A sad je to paradigma u koju se naseljava sve više i više, dok s druge strane pitanje planiranja potpuno zakazuje.
