Odjel Muzej grada Zadra Narodnog muzeja Zadar priređuje izložbu “Vicko Zaninović; Album o Zadru”, koja će se otvoriti u srijedu, 19. veljače s početkom u 19 sati u Kneževoj palači.
Izložbom se predstavlja dio bogatog opusa Vicka Zaninovića, fotografa i fotoreportera koji je svojim radom ovjekovječio bezbrojne trenutke iz života grada Zadra i koji se čuva u Narodnom muzeju Zadar. Izložbom se želi staviti u fokus komunikacija grada i ljudi, dijalog između današnjeg društva i prošlosti grada, evocirati nostalgija, ispričati priča putem fotografije, ali i omogućiti suradnju i komunikaciju s publikom Narodnog muzeja Zadar.
Vicko Zaninović rođen je 1926. godine na Visu, a preminuo je 1983. u Zadru. Završava studij novinarstva u Zagrebu, a od 1954. godine radi u Narodnom listu čiji je bio glavni urednik jedno vrijeme. Na različite je načine obilježio zadarski sport, a Zadranima je najpoznatiji kao novinar i fotoreporter. Narodni muzej je otkupio cjelokupni fotografski opus od obitelji koji se sastoji od 11.500 crno-bijelih negativa, a uz to obitelj je Muzeju darovala i 9.500 izrađenih fotografija.
Vicko Zaninović, svojim fotoaparatom, zabilježio je povijesne trenutke koji evociraju sjećanje, dokumentiraju trenutak u vremenu i prostoru, prenose informaciju i prizivaju nostalgiju. Njegove fotografije pomno istražuju i bilježe svakodnevni život na ulicama prenoseći živost, lokalni karakter, kaos, dobre i loše trenutke koji čine zajednicu.
Nije to sijena Grada Zadra koji je postojao prije 43 i 45 kad su ga” drugovi” izbombardirali do temelja kad su “oslobodioci” usli i hteli Donat srusit i napravit mnogo lepsim i starijim, drug vicko je ovjekovjecio najgori i najtuzniji period u povijesti
“Ko kaže
da grada ovoga nesta
ispod neba?
Staro mu kamenje
samo sazvati treba
na stara mjesta
i bit će grad:
Kamen do kamena
ulice povijesne
iako tijesne
za naša ramena.
(Slavko Mikolčević)
Za antologiju hrvatskog stihoklepstva. 🙂
Literatura;
TURIZAM ZADARSKOG KRAJA
Autori:
Vlatko Jadrešić
Boris Jurić
Dr. Branko Pasarić
Dr. Ivo Petricioli
(str.14)
Lakše je proći kroz džunglu nego razumjeti tekstove Borisa Jurića, starijeg i mlađeg. 🙂
Divna je Riva mojega grada,
blistavo lijepa i tako mlada,
taj divni kutak moga života,
kamena pjesma mojega grada…
(D.Nonković -Bućo)
Prelijepo.
Viva Zadar.
Vidi zelenila iza škvera, da te srce zaboli
Ovaj grad su usrali kvazi domoljubi,nesposobni partijaši u službi kriminalne organizacije, a tatina građevinska mafija (ime mu svi znate) ga dodatno unakazila betonom i svim ostalim nedostacima. Zadar grad bez ikakvog sadržaja, sa nesposobnim kadrovima i lopovima na vlasti, koji je izgubio bitku tamo 91′ kada su u grad masovno počeli dolaziti neasimilirani vlasi, Bosancima i šiptari. Sve se zna, svi o svakom znaju sve.
Dok je bilo crno-žute monarhije bilo je reda i sklada, onda su došli zapadnojadranski barbari a nakon njih istočnojadranski. Nema nikoga za podvući crtu i učiniti ovaj grad najljepšim mjestom za život a ne mjesto liječenja vlastitih kompleksa.
Slike grada kakav je nekad bio.
I to u crno bijeloj tehnici, da ne kažem – koloru.
Ispod svake slike mogu slobodno dopisati “Ožalošćeni: …”
Ova izložba me više podsića na karmine nego na izložbu. Iako virujen da su slike vrhunske i svaka čast na očuvanju istih. Lipi moj grade🩵
1991 zamjena stanovništva
A tvoji su dogmizali “vozom” Zadar Knin i ćale ti je odmah dobio stan.
Evolat sinovac za ovo. Imaš pivu desetog u benkovcu od strikana. Nek misli ko što oće al ovoj istina. Ja živen na selu i ugrad nisan iša nega kad san mora. Nije oto zame. A ode iz sela ja njizi znaden dobro što su ošli u tuđe kuće ugrad i stanove i ima njizi što vodu puštat u zahodu nisu znali. Ne rugan se ja nego govorin kako je. Jer jedanput je neko napisa da pruga ugrad nije donila ništa pametno nega samo une što su ujtro srali iza kuće a popodne prvi put u životu vidli more. E otoj istina! I sad kad dođe gor na selo nećet se to više ni da javi. Bar da mavne rukon. A a kako neš! A do juče sral u iste šmrike. Aj svregon!
Grad je bio tamo do 1980 dalje je septičke jama zla.Doduše čak ni tada nije bio.Recumo do 1914.
Bila je ledina do pedesetih
Naravno, kad je grad bio samljeven poslije rata! Moji roditelji kao i svi građani , čistili su ruševine golim rukama , da bismo mogli kako, tako živjeti Uostalom, pročitajte poznatu pjesmu našeg pjesnika Slavka Mikolčevića
” Ko kaže
da grada ovoga nesta….”
Ne vridi objašnjavati onima koji ne razumiju to. U Zadru je umra duh Mediterana. Ko što je Hrvatska u vječnoj tranziciji, tako je i Zadar osta u vječnom procesu asimilacije došljaka. Na kraju se domaći moraju asimilirati ili napustiti grad. Zimsko ljetovanje od Vladana Desnice se može očitati i u današnjem vremenu. Ali najgori su domaći “izdajnici”. Ovdi u Zadru se već desetljećima živi kao u nekoj mahali, a ne na mediteranu. Da ironija bude veća, u Arbanasima je ostalo više Mediterana nego u ciloj županiji. Ugodan vikend svima 🩵
Što je to definicija Mediterana i u što se trebaju asimirati “došljaci”? Jeste li za one koji su planski naseljeni iz zaleđa i istočnih krajeva bivše države isto javno tražili prihvaćanje normi građanskog života? Niste jer ste bili manji od makova zrna ali ste zato se “iživljavali” na našim ljudima iz zaleđa. Umjesto osude primitivizma vi ste se otresali nad primitivnim “Vlajima”. Licemjerstvo iza građanske fasade!
Jesu li i drugovi funkcioneri i njihov pomladak isto stahanovski čistili ruševine? 🙂
Boga mi jesu!!!!!! Itekako! Malo ptolistajte arhive grada! Nitko nije bio pošteđen radova na raščišćavanju ruševina; uostalom trebalo je” izglancati” Kalelargu da nam ovi ” povratnici- mučenici” imaju kuda prešetavati i docirati kako- bismo- mi -to- trebali- živjeti !!!!!
Sigurno pod parolom “Mi gradimo Zadar, Zadar gradi nas”. Grčevita borba “pravih” Zadrana za bolju prošlost.
” Kako je Krleža obnovio Zadar:
Grad je bio uništen poput Drezdena”
VL.Autor:Ivica Radoš
31.07.2017. u 13:50.
P.S.kad otvorite članak, vidjet ćete grupu građana, odraslih i djece kako lopatama čiste gomile ruševina škole, koju sam i sama kasnije, obnovljenu pohađala !! Toliko o prošlosti….
Ugodna Vam večer!
“Hvatajmo lopate, vozimo karijole kolica, i osmjeh blista s naših lica”. Koliko lokalni moćnici napravili vidi se po tomu što je Zadar desetljeće nakon rata dobio status nerazvijenog područja. Krleži je Zadar poslužio za uzdizanje vlastitog ega i propagiranja nekakve slavenske baštine koju je Europa sustavno ignorirala, prešućujući kako je ta baština jedino hrvatska.
Sedamdesete i osamdesete zlatne godine grada
Grad kojeg više nema
Da, bio-grad….
Eto idealne prilike da oni sa trga vide kako su uništili ovaj lipo grad