Prije 133 godine, Dušni dan 2. studenoga 1891. godine, kada je u olujnom jugu pokraj Školjića stradalo 16 prijeških lavandijera, ostat će trajno zabilježen kao jedan od najtragičnijih događaja u povijesti Preka i otoka Ugljana.
Matija Babin, Jakova Dorkin, Ivana Dorkin, Luce Dorkin, Tomica Dorkin, Tonina Dorkin, Gašpa Jurin, Bara Jurin, Ivana Lovrić, Šimica Lovrić, Matija Markulin, Matija Martinov, Stoša Mašina, Gašpa Matacin, Tomica Matacin i Kate Mazić – stradale su u prevrtanju broda koji je prevozio čisto rublje za zadarske gospodske obitelji.
Nesreća se dogodila u 7 sati, kada se brod u olujnom nevremenu prevrnuo i potonuo na dubinu od tri metra. Od 31 putnika, sedmorice muškaraca i 24 žene, stradale su one lavandijere koje su pod palubom štitile rublje. Najstarija lavandijera imala je 75 godina, najmlađa 14, a među poginulim ženama bile su i dvije trudnice.
Lavandijere su po rublje odlazile u ponedjeljak, a opranu i izglačanu robu vlasnicima su vraćale subotom brodovima na jedra ili vesla.
U čast svim priješkim ženama i lavandijerama, mjesni kipar Anselmo Dorkin na Vruljici u središtu Preka podigao je spomen-obilježje “Naša mati”. Posvetu stradalim ženama napisao je i Stjepan Benzon, čije je stihove za pjesmu “Šesnaest lavandijera” 1968. godine uglazbio Ivica Stamać i otpjevao Vice Vukov. Slikar Milan Generalić iz Hlebina naslikao je sliku “Lavandijere” u tehnici freske.
Godine 1991. glazbeno-scensko djelo “Rekvijem za 16 lavandijera” napisali su Slavko Govorčin i Ivo Nižić, a svoju fotomonografiju “Umorne ruke” vrijednim priješkim ženama darovao je i pokojni fotograf Senko Sorić.
Na 130. obljetnicu stradanja lavandijera, 2021. godine, akademska slikarica i spisateljica Manuela Vladić-Maštruko predstavila je ilustriranu knjigu/slikovnicu “Bijele ribice lavandijerice”, a taj tragičan događaj obilježen je u Preku i puštanjem u more 130 papirnatih lampiona.
