Iako sam točno 20 godina pisao kolumnu o TV programu, prelaskom na ovaj ugledni portal moje su se „ovlasti“ proširile pa ćemo na sugestiju nekih mojih pratitelja (ima ih, ima…) povremeno pisati i o muzici tj. o zanimljivim pjesmicama i pojavama u širokom rasponu od smiješnih narodnjaka do sasvim ozbiljnih izvođača, a kako živimo u tehnološki naprednom vremenu te ćemo uratke odmah i pogledati. Bilo bi najlakše iživljavati se na narodnjacima, ali to nam nije cilj, već odabrati one uratke koje odskaču od uobičajenih, a da u sebi imaju dozu humora ili neku zanimljivost. Zato ćemo za danas obraditi kraljicu balkanskog trasha, afričkog Balkanca i svjetski uspješnog ukrajinsko-ruskog pjevača.
SMIJATI SE ILI PLAKATI?
Kada su u pitanju narodnjaci problem je u tome što je nekima nešto jako smiješno, a drugima je to žalosno i obrnuto, a to je najizraženije kada je u pitanju „novokomponovana“ muzika koju sada već svakodnevno možete čuti iz vozila koja besciljno kružeći po gradu na sav glas puštaju mladi ljudi oštra pogleda, izraza lica kao da brane doktorat na fakultetu (nekom ozbiljnom naravno, ne na ovim dopisnima), a ne kao da slušaju „Moja mala nema prednjih zubi / kad me ljubi jezikom me ubi“. Zato ćemo se, čisto zabave radi (oni kojima je tako nešto deplasirano, kao i oni koji to zbilja vole neka slobodne preskoče ovu kolumnu), malo osvrnuti na ono nad čime se neki zgražaju, a drugi pak umiru od smijeha. A kraljica takve muzike je naravno bila…
MICA TROFRTALJKA – „I LABAVI UME DA ZABAVI“
Milica Ostojić alias Mica Trofrtaljka bila je priprosta žena iz neke male srpske „pri3,14zdine“ koja je svoju neobičnu slavu stekla 70-ih godina nizom lascivnih pjesmica koje su u svojoj osnovi sve zvučale isto, samo što bi se mijenjao tekst koji je imao uvijek zajedničku misao vodilju, a to je bio seks.
Njena deviza je bila „Obuci se minimalno da se vidi maksimalno“, ali je ipak cijelog života bila dobra i vjerna supruga i majka. U suštini, dobro i plemenito biće. Ovdje bih citirao uvaženog Đorđa Matića koji je u knjizi „Leksikon Yu-mitologije“ najbolje analizirao Micu – „Ona je grubim, seljačkim, promuklim glasom isporučila nezaboravne linije pune namigujućih double entendre-a, erotskog humora iz svratišta za kamiondžije. Mica je bila glas iz najgorih opasnih kafana s Južne pruge, glas naturalizma. Negdje duboko svjesna svojeg neukusa ona je uzela je taj neukus, upotrijebila ga i bičevala do kraja, stvarajući od sebe camp heroinu, bez ikakve svijesti, možda tek naslućujući ponešto. (kraj citata)
Ustvari, meni je ona (i oni koji je slušaju) prihvatljivija od ovih današnjih koji glume neku finoću, a intimno uživaju u teškome šundu, kako u opskurnim klubovima tako i u rasprodanim salama. Uostalom, i mnogi naši urbani muzičari (pogotovo reproduktivni) sviraju pjesme koje im baš ne mogu služiti na čast, a i sama Mica u jednoj svojoj pjesmi kaže otprilike – „Za muzičare najgore su kazne tužan pogled u džepove prazne“. I za kraj jedna zanimljivost. Mica je preminula 7. ožujka 2020., istoga dana kada i naša Zdenka Vučković, mlađima najpoznatija po hitu „Zeko i Potočić“. Zato mi poslušajmo jednu tipičnu Micinu pjesmu, a pogotovo obratite pažnju i na spot u kojem bih posebno apostrofirao kadrove u kojima umjetnica u ruci drži crijevo za polivanje, a ustvari ga drži cijelo vrijeme i usput je zalila svu travu u vrtu svoje goleme kuće koju je pošteno stekla ovakvim pjesmama.
STEVEN HANNINGTON – „SONJA VOLI KONJA“
Steven Hannington bio je poznat i kao „Steva Šumadinac“ iako, naravno sa Šumadijom nije imao nikakve veze. Došao je na školovanje u „bivšu tvorevinu“ kao „nesvrstani“ iz daleke Kenije u koju danas odlaze misionari i humanitarci iz Lijepe naše. Stariji će se sjetiti reklame za odijela „Kluz“ u kojoj Steven kaže ono čuveno „Mače ideš u Kljuz“, nakon čega je snimio i bogohulnu verziju starogradske „Kad te vidim na sokaku“, što mu je opet dalo poticaja da snimi i cijeli album.
Ta je ploča, koju su rijetki imali snage preslušati do kraja, imala nekog šarma zbog njegovog čudnog naglaska, a o njenoj kvaliteti najbolje govori i najkraća recenzija jedne ploče ikada, izašla mislim u čuvenom Džuboksu, a u kojoj je napisano otprilike ovako – „E samo si nam ti još falio“.
Ipak, Steven je bio simpatičan momak koji je glumio i u nekoliko filmova, mahom bezvrijednih ali visokotiražnih komedijica i neko vrijeme pjevao. Navodno se poslije vratio u Srbiju, ali to sada nama i nije bitno. Bitna je njegova pjesma „Sonja voli konja“ koja je toliko blesava da se isplati poslušati, pogotovo ako između konjskog rzanja i njegovih obraćanja Sonji koja je po svemu sudeći kobila, ili se bar tako ponaša, razaznate stihove ovog remek djela ex-YU trasha.
VITAS – “CHUM DRUM BEDRUM”
Ruski (ustvari, negdje se piše „rusko-ukrajinski“) pjevač „Vitas“ (na netu se može naći i kao „Weird russian singer“) vrlo je zanimljiva pojava, pogotovo ako uzmemo u obzir da ova pjesma koju vam nudimo ima ukupno preko sto milijuna gledanja.
Iako se na prvi pogled može zaključiti kako se radi o nekakvom androginom cirkusu Vitas je vrlo nadaren pjevač fascinantnog vokala koji je početkom milenija stekao slavu i izvan granica Rusije (nastupao je npr. s Russosom i Luciom Dallom), a pogotovo na dalekom istoku.
Izdao je puno ploča, puno je i svugdje nastupao, napisao je većinu svojih pjesama, glumio je i u filmovima, a iako na ovom spotu djeluje krajnje neobično, on je sretno oženjen i otac je troje djece. Ova je pjesma bila veliki hit u kome je natrpao svašta od popa, techna, dancea, klasike pa sve do folka. Skoro cijeli dubokoumni tekst ove pjesme je „došao sam iz svijeta snova dati ovu pjesmu / chandra brambra, chandra brambra…“ U svakom slučaju, vrlo zabavno, neobično i lako ulazi u uho, a bogami i u oko i tko jedanput vidi ovaj spot neće ga tako lako zaboraviti. Napomena – ovo je tehnički poboljšana verzija spota i ne piše pravi broj gledanja koje je imao.
