Dvadeset sam godina pisao kolumnu o televiziji pa tako i danas, kada pišem na ovom uglednom portalu kojeg čita cijeli Zadar, a i šire, ruka sama poleti i počne komentirati TV program. Ustvari, na dalekom sam otoku, u svojoj ljetnoj rezidenciji, 333 km udaljen od svoga računala gdje su mi sve fotografije, tekstovi i zapisane ideje pa moram pisati iz glave, a kako mi je glava prazna onda je punim svježim informacijama koje nalazim u TV dnevniku pa dobijemo ove važne vijesti.
MUKE PO ZIMOGROZNIMA
Nema dnevnika, a da se ne plače o tome kako je vruće, vruće da vrućlje ne može biti, a onda se zgrabi mikrofon i kamera i ganja se ljude kojima je vruće i pita ih se za dojmove. Oni svi govore kako im je jako vruće što mi inače ne bi znali i govore kako je dobro okupati se u moru, biti u klimatiziranom i piti puno vode. Nama u Zadru je to jako lako, jer što je jednostavnije nego sjesti u auto i otići prema plaži, ali o tome ćemo u posebnom tekstu pa se vratimo na te savjete.
Kažu dakle ono što mi već znamo, jer uistinu ne znam tko još misli da je zdravo ići gologlav po najgorem suncu osim ovih turista koji misle da, s obzirom da su platili ljetovanje, moraju iskoristiti svaku sekundu za biti na plaži i pržiti se na suncu i jesti gulaš koji su pripremili još prije dva tjedna tamo negdje u Mađarskoj ili Češkoj, pa se dobije sunčanica i trovanje hranom, pa se dođe na zadarsku Pedijatriju koja nije predviđena za liječenje pola Europe, pa se logično i čeka u čekaonici pa su svi nervozni i onda ni krivi ni dužni nastradaju zdravstveni radnici koji se muče po 24 vruća sata dnevno, a nitko im to ne priznaje.
MUKE PO JAHTAŠIMA
Ajme muke i tuge, ajme žalosti i nepravde! Jadni jahtaši! U Dnevniku saznajemo kako im je jako teško jer je kod nas skupo da skuplje ne može biti i siroti vlasnik jahte ili glisera mora trpjeti tu nepravdu, jer on je mislio da dolazi u Burkinu Faso ili na neki neistraženi atol gdje za pola dolara dnevno imaš privatnog roba i gdje je nacionalni dohodak 20 dolara po glavi stanovnika godišnje. Siroti ljudi… Tako mi ih dođe žao da bih najradije pokrenuo neku akciju u kojoj bi se skupljalo za njih da ne moraju vez u marini tako skupo plaćati, a da i ne spominjemo žderanje po restoranima i lokanje po noćnim klubovima. Pazite… Njima je skupo. A što bi naš napaćeni narod koji ima tu sreću da živi na moru, a ne bavi se turizmom, trebao reći?
Evo vam primjer. Prošlog proljeća nas četiri Zadrana (i jedna Novljanka iz Novigrada) sjeli u piceriju na Gundulićevu poljanu i jedemo i komentiramo kako uopće nisu tako strašne cijene u Dubrovniku, a onda se sjetismo da živimo u jednom od najskupljih gradova u Hrvatskoj i da smo navikli na pljačku kao magarac na batine i da nam je po pitanju cijena loše da lošije ne može biti, a gdje su u toj priči još i siroti jahtaši kojima je skupo za vezati njihove sirotinjske brodice. Fuj!
MUKE PO MODRIĆU I SJEVERINI… I JEDNOM PITURU
Nema informativne emisije ili portala na kojima se u ove vruće ljetne dane ne dobiva izvještaj gdje ljetuju poznati, a poznati su nogometaši i pjevači, a najpoznatiji su naš Luka i Sjeverina sa svojim nasljednikom, dok Šuputica i Bloooom spadaju u posebnu kategoriju koja zahtjeva složeniju i stručniju analizu.
Moram priznati kako sam uvijek uvažavao Luku Modrića i njegovu odmjerenost u javnim istupima i u privatnom životu, jer ni njegova supruga, a ni djeca, nisu medijski eksploatirani, što nam samo govori o tome koliko mu je obitelj normalna i koliko mu ne treba narušavati taj sklad. Ali, ako neće Luka hoće novinari, tako da je aktualna jedna od najduljih trakavica baš o tome hoće li on ostati u Realu ili neće, a dok ovo pišem, kao da su ovi sa HTV-a znali, jedna od udarnih vijesti je ta da je produljio ugovor. Sada nacija može mirno spavati. Penzioneri će lakše podnositi mizerne penzije, nezaposleni neimaštinu, dobra djeca i mladež nasilje po školama, normalni vozači i pješaci ludovanje tatinih sinova u polovnim BMW-ima i da sada ne nabrajamo dalje.
I, kada smo već kod Luke – jedna isprika. U pretprošloj sam kolumni stavio u isti kontekst Gvardiolovu i Lukinu reklamu. Jednu za gorivo, a drugu za palačinke. I dok je ova prva od strane i drugih ljudi proglašena za najodvratniju i najiritantniju (ne zamjeram Jošku – ja bih za te pare radio i gore stvari), dotle je ova Lukina baš dražesna i simpatična kao što je i on sam. Tko radi taj i griješi.
A gdje su nam u svemu tome Sevka i pitur-amater? Sevka je uz Luku i mene osobno baš ovdje na Korčuli. Ja ih doduše nisam vidio jer sam po cijeli dan (i noć, i noć…) zatvoren u kući s pinelom i jupolom, jer nemam para za platiti pravoga pitura, ali su se oni slikali za medije pa smo ih vidjeli zagrljene. Da sam to znao istrčao bih i ja, jer živim u centru grada, da se i ja ovako prljav od piture i smrdljiv od znoja zagrlim s njima na zajedničkoj fotografiji koja bila dokaz da su najbolji zadarski nogometaš i najbolji zadarski kolumnist (i jedini naravno) intimni sa Sevkom.
Inače, ona je prošlog ljeta ovdje kupila školjke od djece koja ih prodaju po cesti što je odjeknulo po cijeloj Lijepoj našoj, pa sam ja to komentirao, pa su mi prijetili smrću, jer sam ja svome vlastitom djetetu rekao da ću mu radije dati novac od svoje mizerne plaće samo da me ne sramoti proseći od turista bogatuna. Inače, to vam izgleda ovako… Prilazi vam neki mali gelipter i nudi školjku uz riječi – „Ovu školjku inače prodajem za 20 eura, ali vama ću je dati za samo 10“, a na što ja odgovaram – „Takve koji mi nude školjke inače bacam odmah u more, ali tebe ću samo zaliti čašom mineralne.“ Baš sam odvratan.
