Osim igrača, puno su bitniji oni koji se nalaze na tribinama. Ima neka Jovana Knorr ili tako nekako čiji je zadatak da bude na tribini kao navijačica i onda novinari nju slikaju i pišu što je obukla, ili još gore – što je rekla. Ne znam tko je ta divojka pa sam se raspitao, a piše ovako: “Pozirala je u crnoj, prozirnoj mrežastoj odjeći koja je malo toga ostavljala mašti. Kombinacija je bila pričvršćena ovratnikom oko vrata, dok su joj ruke i gornji dio prsa ostali potpuno otkriveni. Nosila je zaštitne naljepnice za bradavice, visoke čizme do koljena i duge crne tajice, a tijekom nastupa pokazala je zavidnu figuru pred oduševljenim fanovima”.
Iako je mene daleko više zanimalo kako stojimo sa Gvardiolovom ozljedom (ipak je on, je li, nogometaš, a ovo je Svjetsko prvenstvo), ovo su mi bile dragocjene informacije. Osim toga, otkrila je koji ju je igrač najviše impresionirao, što je svakako trebalo javiti Daliću da uzme u obzir pri sastavljanju ekipe protiv Portugala. Pa je tu neka žena nogometaša sa dva prezimena (nije djevojačko) i u rubrici sport o njoj imamo važne obavijesti. „Uživa na Karibima, pažnju ukrao cvjetni bikini“, „za navijanje obukla hlače pomalo neobičnog kroja…“, „supruga našeg igrača zapalila mreže videom u kojem…“, „prošetala u haljini od 1.500€“, „navijala u hlačama od 1.500€ u kojima…“
Ipak, najbolji komentar je za jednu takvu (neću reći koju da me ne tuži) rekao jedan čitatelj pod imenom Valderamma, koji je nakon niza komentara o njenom izgledu rekao „Bolje izgleda pastirica Radmila iz Gračaca“. Ma da se razumijemo. Nemam ništa protiv cura, neka se slikaju, neka objavljuju, ali kakve to ima veze s nogometom? Isto tako mogu čitati Tolstoja i objavljivati slike toga čina.
NAŠI VJERNI NAVIJAČI
Kao i svakog prvenstva tu su i „vjerni navijači“. I dok smo se natjecali u Italiji, Austriji ili Rusiji još je mogao doći i običan čovjek, ali u Katar, Japan ili SAD zbilja mogu doći samo truli bogatuni pa onda oni glume neku glumu, domoljublje ili što već. Jednome je prababa došla iz Imotskog s Titanikom i on sada žestoko navija, a ne zna ni riječ hrvatskog, a zašto bi i znao kada tamo plaća porez i on je Amerikanac. Najbolji su ovi koji bi se i pobili s neprijateljem, ali da se zbilja zaratimo s npr. prvim susjedima (pretpostavljate na koga mislim) poslali bi nam lijepe želje i „pedeset dolori“ u kuverti.
Onda ti razgovori po ulicama. Zaustave nekog debelog momka koji u životu nije potrčao za loptom niti pojeo ništa osim hamburgera da kaže svoje velevažno mišljenje. –„Pobijedit ćemo 2:1, a golove će dati Sučić i Modrić“. I sve to na državnoj televiziji. Još samo fali mišljenje Babe Vange.
Pa se onda voditelj čudi kako na tribinama ima više navijača Engleske nego ganskih. Zbilja čudno. Kako to? U Gani je BDP po stanovniku oko 3.000 $, dok jadni Englezi imaju tek nešto manje od 60.000 $. Samo 20-ak puta više. Zbilja mi nije jasno kako bogati Ganci nisu ispunili bar pola stadiona. Kako neki poglavica nije još zimus rekao uz logorsku vatru: „Ljudi, naši igraju na SP-u. Ove godine nećemo ništa jesti, skapat će pola sela, ali ćemo poslati Nzemu, Kwabenu i Akosuu da navijaju protiv Engleza hebo im pas m…. kolonizatorsku.“
S druge strane, Gana je jedan od najvećih svjetskih proizvođača kakaovca, a poznato je da ga mahom beru mala djeca za pola dolara dnevno (ili tjedno). Pa što je njima odreći se tromjesečne zarade za kupiti kartu nogometnu. Zbilja…
NAŠI PODNOŠLJIVI (ČAK I VIŠE) STRUČNJACI
Zanimljivo da se HTV opoštenio i napravio sasvim pristojnu popratnu emisiju s relativno zanimljivim gostima. Bogu hvala, bilo je i žena. Voditeljica Vala je bila baš u redu, lijepa plava kosa, odmjerena i stručna, on (brado-Marko) bi mogao malo smršaviti, ali sve u svemu baš su mi se svidjeli. Pogotovo mi se svidjelo kada je u studiju bila izvjesna Tihana Nemčić Bojić za koju do sada nisam znao, ali bih je volio vidjeti i ubuduće kao stručnu komentatoricu, jer cura zna znanje i ne prenemaže se. I ovi drugi su bili u redu, onaj sa velikim n…aočalama (Matteoni) vrlo odmjeren i stručan, a čak se i onaj sa čudnim prezimenom suzdržavao od bespotrebnog prezentiranja svoga enciklopedijsko-sveznadarskog znanja. Bar se, što se tiče „Americane“, nismo nervirali.
VICTORIA I DAVID SU IPAK NAJVAŽNIJI
Bilo kako bilo, mi smo ispali, tako kako smo ispali. Teško je bilo djeci objasniti da su nas pokrali jer oni ne razumiju da je VAR nekome majka, drugome maćeha (ustvari, ova me usporedba užasno nervira. Maćeha je često puta bolja od rođene matere jer i njih ima svakakvih. I ja sam (svekrva) neka vrsta maćehe pa što mi fali). Teško ih je utješiti činjenicom da nam je novi izbornik veliki Slaven Bilić (da se razumijemo – ja jako poštujem i Dalića), gospodin i rocker, da imamo dobru generaciju za budućnost, da uz Bilićevu pamet i kulturu i uz nesumnjive igračke talente možemo još dosta toga napraviti, a najteže će im biti objasniti kako nogomet više nije „najvažnija sporedna stvar na svijetu“, već da je najvažnije što su David i Victoria obukli u svečanoj loži.
A što se samog prvenstva tiče. Kada već nisu u polufinalu bili moji favoriti Hrvatska, Zelenortski otoci, Egipat i Norveška, ovi „komercijalni“ me nisu ni zanimali. Na petom programu su ionako reprize „Mućki“.















