Prošlu smo turističku sezonu ispratili jednim lijepim tekstom u kojem smo ukazali na probleme koji nas građane (onoliko koliko nas je uopće i ostalo) nerviraju, a kako volimo naš grad, županiju i domovinu, tako smo se nadali da će biti bolje ove godine. Anketirao sam dosta ljudi različitih profila i upravo je zanimljivo kako se po svim pitanjima svi slažu.
Pa krenimo od uličnih zabavljača od kojih bih ja dobar dio nazvao uličnim daviteljima. Dobro, sezona se još nije zahuktala pa situacija nije tako grozna, bar kada su u pitanju zadarski ulični umjetnici koji su mahom u redu, ali su se po običaju tu našli i došljaci kojima bi bilo bolje da su ostali tamo odakle su došli, a to pogotovo važi za djecu koji misle da je jako zgodno slušati njihove vježbe iz muzičke škole, a onaj jedini koji očigledno nije klasično obrazovan već rokerski (što bi trebao biti plus), misli da ćemo mi svi pasti u nesvijest zato što je stavio kožnu jaknu (na ovu vrućinu… pobogu) i opalio par distorziranih akorada na električnoj gitari. Ali gitara i violina neće same svirati pa bi bilo bolje da se ta djeca povuku u svoje tople domove pa da tamo vježbaju desetak godina ili dok im ne dosadi, jer ovakvi nisu nimalo zanimljivi ni uhougodni.
Tu je i neko dvoje starijih tinejdžera koji nešto pletu po harmonikama između stolova, a bilo bi im bolje da se vrate u rodne krajeve i malo vježbaju po sijelima i slavama pa da tamo i ostanu. Nadam se da ove godine neće biti onih feštica na kojima nastupaju klape u kojima po pravilu ima bar jedan tenor koji misli da će nas fascinirati svojim pjevanjem, a neće, jer ga nije ugodno slušati, ne zato što nema sluha, nego zato što forsira (kao da se „s dušom rastaje“) i karikira i bolje je da to radi „šoto voće“ negdje u svojoj konobi, u dubokoj noći, a ne meni ispod prozora.
Na potezu od Kalelarge pa do morskih orgija je uvijek zanimljivo. Da ni ove godine neće biti dobro shvatio sam otkako sam čuo prve drvene žabe koje kupiti i odnijeti kući i tamo kreketati može samo neko mazohistički nastrojen ili potpuno gluh, a tu su kao i svake godine oni likovi koji bacaju u vis nekakve spravice koje onda svijetleći padaju, a koje bi možda mogle zadiviti urođenike iz Nove Papue ili dvogodišnje dijete, ako i to. Na rivu je isplivala i prava morska sirena pa sjedi na kamenu bijelom samo što ova ima grudnjak što je ipak malo čudno jer odakle sireni odjeća. Tu je opet onaj rimski legionar koji vitla mačem, ali u njegovu obranu možemo reći da je to, na kraju krajeva, ipak rimski forvm.
Začudo, ovoga ljeta nema onih živih kipova koji satima nepomično stoje na radost vaskularnih kiruraga. Imamo i svjetleće balone, kakve je cijele zime po gradu prodavala jedna ozbiljna gospođa pa bih njoj jedinoj i dozvolio da se time bavi s obzirom na to koliko se jadna smrzavala preko zime, a ove druge bi uputio da balone prodaju po rodnim gradovima.
Upravo je zanimljivo kako ti gostujući zabavljači vole zauzeti cijelu ulicu, napraviti nekakav krug u kojem izvode svoju predstavu, a ja se onda moram probijati uz zidove da dođem do svog doma. „A što se onda ne probijaš pokrajnjim ulicama?“ – pitat će netko. Zato dragi pitče, jer mi je pokrajnjim ulicama još teže stići do kuće s obzirom da se tamo moram probijati kroz restorane i njihove stolove, a da i ne spominjemo ono kada čekaju za sjesti pa zagrade cijelu ulicu, ali to je već tema za sljedeći tjedan, naravno, ako me do tada netko ne ubije. A i bolje je da me ubije da se ne mučim ovako kada se ne mogu povući u mir rodnog sela, jer mi je Poluotok rodno selo.
Vratimo se performerima. Oni dakle misle da imaju pravo zaustaviti protok ljudi i da svi moraju gledati njihovo cirkusiranje, jer kako drukčije nazvati igranje s kolutovima, bakljama i sl. Prvaci su bili neki koji su prošle godine ispred „Foruma“ (kavane), na sred ulice, stavili neki razboj i zazivali ljude da se vješaju na njega za neku nagradu dobiti. A i mogu to raditi kada ih nema tko spriječiti.
Ipak, prvaci neukusa i nesporni lučonoše procesa dekadencije su vlasnici jednog štanda (eh, da je samo jedan) koji prodaju vrlo zanimljive suvenire potpuno u skladu s urbanom tradicijom grada, „tisućljetnom uljudbom“ i s ovim dijelom svijeta, optimistično nazvanim „predziđem kršćanstva“. Ma, rekli su mi neki čitatelji za to, al ja nisam vjerovao i mislio sam da me zafrkavaju, sve dok nisam tu ljepotu i sam slikao, a radi se o otvaračima za boce na kojim se nalaze obnažena ljudska tijela. Neposredno pokraj toga, kao na božićnoj jelci, vise ogromni falusi raznih boja, koji bi trebali biti nekakvi privjesci ili što već. Uz to se, u istom društvu prodaju otvarači i privjesci s hrvatskim grbovima, trobojnicama i natpisima „Croatia“, tek toliko da turist slučajno ne pomisli da se nalazi u nekoj drugoj zemlji u kojoj vlada anarhija.
Imamo i štand na kojem neki dječak prodaje praćke, što je vrlo zgodno za edukaciju naše mladeži, ali to je bolje za sada preskočiti. Toliko o tome, a sljedeći ćemo tjedan malo gledati u izloge i zabijati nos turistima u pjat.
