Miljenko Domijan znao je kada je krajem 2023. godine izlagao svoje fotografije s naslovom od Od oka k srcu – Biljezi sjećanja” da mu je to zadnja izložba u Zadru s obzirom da je teško obolio.
Miljenko Domijan preminuo je u 79. godini života. Uz njegovo ime veže se prvenstveno da je bio konzervator, povjesničar umjetnosti i čovjek koji je zaslužan što su zadarske zidine ušle na listu UNESCO s kojima je Domijan “ratovao” i pri prvom pokušaju da tu zaštitu dobije episkopalni kompleks na Forumu.
Bio je glasan, izravan, bez dlake na jeziku, osebujna pojava i karakter. Ali prisutan u desetljećima u Zadru i zadarskoj kulturi, sve dok ga bolest fizički nije odvojila od Grada.
Domijan je rođeni u Rabu 1946. godine gdje je završio osnovnu školu dok je u Rijeci u Rijeci je završio Građevinsku tehničku školu, Arhitektonski odjel, a 1967. diplomirao je likovnu umjetnost na Pedagoškoj akademiji u Rijeci.
U Zadar je došao na Filozofskom fakultetu u Zadru 1967. godine kada je upisao studij povijesti umjetnosti i filozofije i od tada će biti Rabljanin u Zadru.
. Već od 1968. vanjski suradnik na Zavodu za zaštitu spomenika kulture. Nakon diplome 1972. i službeno postaje konzervator pripravnik u Zavodu. On i Pavuša Vežić bili su zaštitni znak Zadra kao konzervatori, osobito tijekom razaranja povijesne jezgre tijekom Domovinskog rata.
Nakon apsolviranoga specijalističkog studija očuvanja graditeljskoga naslijeđa ICCROM u Rimu, godine 1976. postaje ravnatelj Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zadru. U periodu od 1976. do 1991. obnovljen je i kvalitetno prezentiran niz graditeljskih, uglavnom sakralnih spomenika i provedena restauracija pokretnoga spomeničkog inventara.
Miljenko Domijan jedno je vrijeme bio glavni konzervator u Državnoj upravi za zaštitu spomenika kulture i prirode, a potom i u novoj organizaciji Ministarstva kulture. Od tada je organizirao i vodio brojne konzervatorske zahvate. Aktivno je djelovao i u obnovi na područjima izvan Zadra, od Dubrovnika do Vukovara. U Dubrovniku je vodio Stručno savjetodavno povjerenstvo s UNESCO-ovim predstavnicima, a u Šibeniku predsjedao Povjerenstvom za obnovu kupole katedrale sv. Jakova. Redovito je bio prisutan u stručnim institucijama u obnovi kulturne baštine Podunavlja, posebno u Vukovaru i Iloku.
U suradnji s nadležnim stručnjacima i institucijama nekoliko je godina vodio kampanje podmorskih arheoloških istraživanja, skrbeći se o stručnoj obnovi, konzervaciji i odgovarajućoj prezentaciji, a jedan od najvažnijih rezultata toga djelovanja bilo je koordiniranje restauriranja i muzealizacije brončane antičke skulpture Apoksiomena u Malom Lošinju.
Surađivao je u organizaciji i postavu niza velikih prezentacija hrvatske kulturne baštine kao što su, primjerice, izložba zadarske sakralne baštine Sjaj zadarskih riznica u Galeriji Klovićevi dvori 1990. g, a u inozemstvu izložba Hrvati – vjera, kultura i umjetnost u Vatikanskim muzejima i tri značajne izložbe u Francuskoj: izložba o kraljevskoj obitelji Anžuvinaca u benediktinskoj opatiji Fontevraud, izložba hrvatske renesanse u muzeju francuske renesanse dvorcu Écouen, izložba hrvatskoga sakralnog srednjovjekovlja u muzeju Cluny u Parizu te izložba Apoksiomena u Louvreu.
Za svoj rad na očuvanju i obnavljanju kulturne baštine primio je brojne nagrade u Hrvatskoj i inozemstvu: Nagrada za kulturu Slobodne Dalmacije; odlikovanje Republike Hrvatske Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.), talijanska državna nagrada Pasquale Rotondi (1997.), Godišnja nagrada Ministarstva kulture Vicko Andrić (2004.), Nagrada Europa Nostra (2006.), Nagrada Dubrovnika (2009.), Nagrada za životno djelo Zadarske županije (2011.), Godišnja nagrada HAZU u domeni likovnih umjetnosti za očuvanje hrvatske kulturne baštine (2011.), Nagrada Ministarstva kulture Vicko Andrić za životno djelo (2012.), odlikovanje Orden sv. Save drugog reda Svetog sinoda Srpske pravoslavne crkve (2016.), odlikovanje Predsjednice Republike Hrvatske Red kneza Branimira s ogrlicom (2016.), Nagrada grada Zadra za životno djelo (2017.).
Objavio je stručne tekstove i članke s područja umjetnosti u brojnim publikacijama. Godine 2001. objavio je povijesno umjetničku monografiju Rab, grad umjetnosti, a 2020. katalog izložbe fotografija Od oka k srcu.
Među ostalim, Miljenko Domijan je bio “dobri duh” uređenja i otvaranja Muzeja antičkog stakla.
