Zadar je šampion turizma u tradicionalnoj Večernjakovoj patroli. “ova je godina pravi trenutak. Zašto? Tamo je još uvijek turizam onakav kakvim ga poznajemo. Konačno, ovdje se čovjek ne osjeća – strancem. I mi domaći boravak ovdje još si uvijek možemo priuštiti”, piše Večernji list.
– Večeras, u najmodernijem hostelu na obali, koji ima sobe ljepše nego većina naših hotela, po glavi – nešto više od 400 kuna noć. Moderno, velika ogledala, kroz prozor samo što ne možeš dotaknuti sv. Donat. Hoćeš prespavati u sobi s drugima? Od 200 kuna po noći, možda i niže… Hotel Kolovare? 600 kuna po glavi.
– U Zadru ti još uvijek nitko ne stoji na glavi. Evo primjera. Večernja šetnja. Piće kod pet bunara. Sjediš ispod Rimskog stupa, koji je u srednjem vijeku služio kao stup srama. Piješ pivo. 20 kuna. Stotinu metara dalje – izložba Marca Chagalla. Ulaznica 70 kuna, a u muzeju si sam. Pazite, sam! Srećem samo dvije djevojke na izlasku… Pogledaš izložbu na miru, nastavljaš šetnju. Mjesta u kafićima i restoranima u Varoši ima. Podsjećaju ove ulice na to kako je Dubrovnik izgledao prije deset ili petnaest godina. Mirno, tiho, mali restorani, iz kojih se čuje smijeh. Turizam kakav pamtimo. Lijepo, ugodno, večer. Odmor koji će čovjek pamtiti. Na Narodnom trgu koncert. U kafiću Borgu mirno, domaći se okupljaju.
– Zadar je danas mjesto koje je još rijetko – naše. Domaće. Tu nisi stranac. I možeš si priuštiti. To tražimo. Mjesto za odmor. Uostalom, izložbe u rangu Chagalla nijedan grad na našoj obali nema. Sadržaj je tu. Tko želi mir, naći će ga, tko želi akciju, pronaći će je. Zadar je uskočio na turistički val. I najvažnije – zadržao svoj duh. Sjetite se što se dogodilo Hvaru, Novalji, odnedavno i Dubrovniku. Izgubili su u toj gužvi sami sebe. Treba se snaći. Zadar tu penetraciju turističkog egzistencijalizma, po paroli „što više ljudi, što više brzog novca”, još nekako drži pod uzdama, zaključili su večernjakovci, koji su iza Zadra smjestili Dubrovnik, Hvar, Orebić, Rovinj i Split.