ija monografije koja je proizašla iz dopisništva Slobodne Dalmacije. Lučka uprava Zadar bila je domaćin u Providurovoj palači, a da večer bude zadarska, poslužen je i maraschino – također jedan od simbola Zadra. I sve to u susret Dana Grada i blagdana zaštitnika Sv. Krševana.
Veliki posao rekonstrukcije kamene rive i mula koji je vraćen u gabarite prije Drugog svjetskog rata završeni su ovog ljeta po najvećoj vrućini. Ali prije roka, istaknuta je pohvala građevinarima iz Slovenije. Cijeli proces obnove, svaki kamen, budno su praćeni od strane zadarske javnosti, ali u pozitivnoj atmosferi iščekivanja, naveo je ravnatelj Željko Knežević. I bez većih problema odvijao se život Grada, turistička sezona uz samo gradilište, podsjetio je sinoć glavni nadzornik, najiskusniji zadarski inženjer građevine Josip Babbeli.
A tko je zaslužan za obnovu rive, to je jučer bila tema svih govornika koji su jedan drugom zahvaljivali: od gradonačelnika Branka Dukića, preko župana i bivšeg predsjednika Upravnog vijeća Božidara Longina, do najviših dužnosnika Šime Erlića i Josipa Bilavera.
Sasvim sigurno, ona nevera 2017. godine u kojoj je urušen odavno podlokan dio mula. Pisalo se i ukazivalo i prozivalo one koji su naručili skupu studiju, ali nisu imali političke volje da se uhvate djela jer nisu našli novaca. Sve dok se nije otvorila EU perspektiva financiranja koju je za veliko zadarsko postignuće iskoristio državni tajnik za more. Za Bilavera je to najveći projekt koji se dogodio u Zadru.
Istina, grad uz more, peti po veličini u Hrvatskoj, imao je najljepšu rivu koja je bila u sramotnom stanju.
Ali političarima je ukrao show, kako je to rekao urednik monografije, novinar Ivica Nevešćanin, ukazujući kako su oni senzibilizirali javno mijene i potaknuli proces obnove.
– Uvjeren sam da ništa u Zadru identitetski nije tako snažno za njegove stanovnike kao zadarska riva. Neka se nitko ne uvrijedi, ali ni sveti Donat, ni sveta Stošija, ni Kalelarga, ni Jazine, ništa nije tako nabijeno emocijom kao zadarska riva. Ta emocija, koja govori o pripadanju ovom mjestu i ovom prostoru, bila je jedan od pokretača koji su doveli do monografije. Počelo je spontano, kao zanimljiva i donekle provokativna novinarska tema, o neiskorištenom potencijalu zadarske rive. Takav pogled na rivu, “izvan struje” što bi se reklo, prvi nam je ponudio Nenad Marčev, naš dragi i neprežaljeni kolega, a nakon njega sve se posložilo samo od sebe, podsjetio je Nevešćanin na 30-ak sugovornika koji su tematizirali zadarsku rivu.
Zadržati postojeće stanje rive što je najvažnija dimenzija života uz more, ipak je poruka te monografije koju je predstavio prof. dr. sc. Pavuša Vežić. On je Rivu živio kao konzervator, povjesničar umjetnosti i kao građanin. O tome je do
ija monografije koja je proizašla iz dopisništva Slobodne Dalmacije. Lučka uprava Zadar bila je domaćin u Providurovoj palači, a da večer bude zadarska, poslužen je i maraschino – također jedan od simbola Zadra. I sve to u susret Dana Grada i blagdana zaštitnika Sv. Krševana.
Veliki posao rekonstrukcije kamene rive i mula koji je vraćen u gabarite prije Drugog svjetskog rata završeni su ovog ljeta po najvećoj vrućini. Ali prije roka, istaknuta je pohvala građevinarima iz Slovenije. Cijeli proces obnove, svaki kamen, budno su praćeni od strane zadarske javnosti, ali u pozitivnoj atmosferi iščekivanja, naveo je ravnatelj Željko Knežević. I bez većih problema odvijao se život Grada, turistička sezona uz samo gradilište, podsjetio je sinoć glavni nadzornik, najiskusniji zadarski inženjer građevine Josip Babbeli.
A tko je zaslužan za obnovu rive, to je jučer bila tema svih govornika koji su jedan drugom zahvaljivali: od gradonačelnika Branka Dukića, preko župana i bivšeg predsjednika Upravnog vijeća Božidara Longina, do najviših dužnosnika Šime Erlića i Josipa Bilavera.
Sasvim sigurno, ona nevera 2017. godine u kojoj je urušen odavno podlokan dio mula. Pisalo se i ukazivalo i prozivalo one koji su naručili skupu studiju, ali nisu imali političke volje da se uhvate djela jer nisu našli novaca. Sve dok se nije otvorila EU perspektiva financiranja koju je za veliko zadarsko postignuće iskoristio državni tajnik za more. Za Bilavera je to najveći projekt koji se dogodio u Zadru.
Istina, grad uz more, peti po veličini u Hrvatskoj, imao je najljepšu rivu koja je bila u sramotnom stanju.
Ali političarima je ukrao show, kako je to rekao urednik monografije, novinar Ivica Nevešćanin, ukazujući kako su oni senzibilizirali javno mijene i potaknuli proces obnove.
– Uvjeren sam da ništa u Zadru identitetski nije tako snažno za njegove stanovnike kao zadarska riva. Neka se nitko ne uvrijedi, ali ni sveti Donat, ni sveta Stošija, ni Kalelarga, ni Jazine, ništa nije tako nabijeno emocijom kao zadarska riva. Ta emocija, koja govori o pripadanju ovom mjestu i ovom prostoru, bila je jedan od pokretača koji su doveli do monografije. Počelo je spontano, kao zanimljiva i donekle provokativna novinarska tema, o neiskorištenom potencijalu zadarske rive. Takav pogled na rivu, “izvan struje” što bi se reklo, prvi nam je ponudio Nenad Marčev, naš dragi i neprežaljeni kolega, a nakon njega sve se posložilo samo od sebe, podsjetio je Nevešćanin na 30-ak sugovornika koji su tematizirali zadarsku rivu.
Zadržati postojeće stanje rive što je najvažnija dimenzija života uz more, ipak je poruka te monografije koju je predstavio prof. dr. sc. Pavuša Vežić. On je Rivu živio kao konzervator, povjesničar umjetnosti i kao građanin. O tome je dobio priliku govoriti i kao dobitnik nagrade za životno djelo koja će mu danas biti uručena.
