Franjevački samostan sv. Duje u Kraju na Pašmanu, zaštićeni spomenik hrvatske kulture, sve je češće odredište hodočasnika koji uz samo more, s 15 soba, vrtom i maslinikom od 150 stabala maslina, traže duhovno smirenje i prostor za molitvu i druženje s prijateljima. Tim tragom jučer su krenuli i štićenici Centra za rehabilitaciju Sv. Filip i Jakov predvođeni svojim pratiteljima, među kojima je bila i predsjednica udruge Put Zadar Igris Smrkinić.
– Radosni smo u ovom divnom danu i zahvalni Gospodinu na ovom zajedništvu i dobroti. Hvala i provinciji sv. Jeronima, samostanu sv. Duje, fra Anti Kekezu i fra Vladi Jajalu na gostoprimstvu. U ovako malim stvarima krije se ono najveće, a to je Ljubav, kaže Igris Smrkinić.
Fra Ante Kekez potiče otvorenost samostana i želi da u njega dolazi što više ljudi, kako bi ih se moglo evangelizirati kulturom.
– Naš samostan je živa izložba, koju želimo predstaviti svijetu. Kad su štićenici Centra stupili u naš prostor vidno su se oduševili, a misno slavlje bilo je erupcija veselja. Kako je danas blagdan Uzvišenja svetoga Križa, pokušao sam im se približiti i govoriti o Kristovoj ljubavi, te o tome kako je on umro prije svega za one koji su ugroženi, bilo da su siromašni, bolesni, nemoćni, da imaju posebne potrebe… Baš takvi su ga najbolje razumjeli i svojom prostodušnošću najbolje ušli u bit njegove smrti na križu, rekao nam je fra Ante.
Ploča u crkvi Sv. Duje potječe iz 1212. g., kad je sv. Franjo, kako se vjeruje, pristao u Zadar. On je tada na poziv benediktinaca poslao brata fratra Flora da tu osnuje samostan. Posljednju obnovu izveo je osamdesetih i devedesetih godine prošlog stoljeća dugogodišnji gvardijan fra Ivan Lelas.
Misno slavlje bilo je, očekivano, ispunjeno veseljem i smijehom, u čemu su jednako uživali štićenici i njihovi pratitelji.
– Ovakvim izletima ostvarujemo jedan od naših ciljeva, a to je integracija osoba s intelektualnim poteškoćama u širu društvenu zajednicu, što je preduvjet socijalizacije. Ranija politika bila je takva du oni često bili prešućivani, hvala Bogu vremena su se promijenila, društvo se osvijestilo i shvatilo da je riječ o ljudima koji imaju potrebu za druženjem, slobodnim aktivnostima, svime za čim potrebu ima i prosječan čovjek, kaže ravnateljica Centra za rehabilitaciju Sv. Filip i Jakov Barbara Čirjak.
Svake godine u tu svrhu organiziraju se 2-3 izleta, i to zahvaljujući velikom trudu ljudi koji ih prate i brinu se o njima.
– Institucije vode računa o nama, ali svjesni smo da nismo bogata država, pa u tom okviru pružamo često i više nego su naše mogućnosti, zaključuje Čirjak.
