U Gradskoj loži sutra će se u 19 sati otvoriti samostalna izložba slika pomorskog kapetana Šime Gržana .
Gržan je rođen 26. siječnja 1931. godine u Petrčanima. Pomorski tehnikum (srednju pomorsku školu) završio je1953. u Dubrovniku. Između prve i druge godine škole proveo je godinu dana kao đak na obveznoj praksi na parnim brodovima na garbun „Pčela” i „Šabac”. Po završetku Pomorskog tehnikuma odlazi desetak godina na more. Završava Višu pomorsku školu u Rijeci 1963. i vraća se na brod, u svojstvu zapovjednika, kapetana duge plovidbe. Najduže je plovio na brodovima Tankerske plovidbe, na drugim domaćim i stranim kompanijama, pod različitim zastavama, jednom kako navodi i bez zastave. Kratko vrijeme bio je šef plovnih puteva u Zadru, direktor nekih od hotela tadašnjeg “Turisthotela” i šef “Maxi bara” u Petrčanima. 1997. godine ostavlja more i posvećuje se svojim hobijima, među kojima i slikanju.
– Prije odlaska u srednju pomorsku školu, razmišljao sam koje zvanje odabrati. Bilo je puno različitih želja. Mater me željela vidjeti kao svećenika, ćaća da završim školu za preciznog mehaničara, a ja sam želio postati glumac. Od svega toga ništa. Nekom čudnom sudbinom dospio sam na more i na njemu se najduže zadržao, četrdeset i sedam godina. U početku nisam bio oduševljen ni morem, ali vremenom sam shvatio da ni u jednom drugom zvanju ne bih bio stekao toliko iskustva, upoznao svijeta pa i sebe samoga. Poželio sam sve što sam doživio prenijeti u svoje bilješke u obliku dnevnika i u slikama. Svoje sam zapise i bilješke objavljivao kao brodski dnevnik u nastavcima, u “Oku”, “Nedjeljnjoj Dalmaciji”, “Slobodnoj Dalmaciji”, “Zadarskom listu” i drugdje. Pisao sam i pjesme. Kao koautor teksta u pjesmi Jugo, dobio sam Porina. Bavio sam se i glumom, kao amater, u Dubrovniku i u Zadru. Igrao sam tada sa poznatim glumcima: Izetom Hajdarhodžićem, Tonkom Lonzom, Marijom Kohn, Desom Begović i drugima. Prvu samostalnu izložbu imao sam u Caffe galeriji Đina prije dvadesetak godina. Od tada povremeno izlažem samostalno, a i s drugim slikarima. Član sam udruge ZadArt , a surađujem i s umjetničkom udrugom Jadertina, navodi Gržan.
– Slikanje me zaintrigiralo već na prvom brodu. Moj noštromo kuverte na “Pčeli”, Marko, nakon piturivanja po brodu, a prije odlaganja pinela u terpentinu običavao je s njima “proći” nekoliko puta po unutrašnjoj strani lamarina, u kamarinu. Vremenom je od toga nastala prava umjetnička slika – apstraktna. Nakon više godina, na jednom drugom brodu, doplovili smo na sidrište sjevernovijetnamske luke Ha Long Bay i usidrili se među neobične otoke koji su me svojim čudnim oblicima silno impresionirali. Nisam imao foto-aparat, ali sam imao brodsku telu i pituru pa sam napravio sliku. Ispalo je dobro. Nastavio sam na brodovima slikati, po nevrimenu i bonaci. Po tome su se najviše razlikovale moje slike. Danas me više ne valja more, ne slikam više u tijesnoj brodskoj kabini, ali ljubav koju sam slučajno pronašao na moru, traje.
Slika različitim materijalima i u raznim tehnikama, najviše akrilikom i uljem. Motivi su različiti, najčešće pejzaži i podmorje. Slika i apstraktno.
