U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo” slušamo svjedočanstvo bračnog para Blaslov.
Tanja i Igor Blaslov su inicijatori Socijalne samoposluge u samostanu „Svetog Frane”, kao i njegovi volonteri. Njihov rad u samostanu preklapa se sa „Hrvatskom udrugom leukemija i limfomi” koja djeluje u Zadru, čije je Igor predsjednik. U tim dvjema srodnim aktivnostima otvorili su se zajednici gdje su ljudi počeli dolaziti sa konkretnim problemima, bilo da se radi o siromaštvu, dobivanju lijekova, ili pak samoj informaciji o tome. Potvrđuju kako ništa ne bi mogli sami, čak je 110 volontera pripomoglo u radu, a svaki pojedini volonter ima svoju mrežu prijatelja što predstavlja jednu tihu veliku snagu grada Zadra otvorenu za svaku vrstu pomoći zajednici.
Igor nam potvrđuje rečeno govoreći: „Sami ne bi mogli, svatko od volontera daje svoj dio, što ja kažem: Kap po kap čini slap! Tako smo i mi blizu slapa.” Kako sami kažu, njihova ih je ideja nadrasla jer se puno ljudi u tome našlo. Često su i volonteri došli iz neke svoje potrebe. „S jedne strane, kad si presretan, kad ti se nešto lijepo u životu dogodi, želiš nešto od sebe dati. S druge strane, neki su se pak suočavali sa užasnim životnim trenutcima i trebao im je odmak od njihove sudbine te kad su pomogli drugome, vidjeli su da uvijek može biti gore. Tu su se stvorila velika prijateljstva.” potvrdila je Tanja. Odlučili su napraviti nešto sada i ovdje za one kojima treba sada i ovdje jer, čovjek je čovjeku uvijek pomogao, koliko je mogao. Svo to volontiranje pretvorilo se u kompletno njihovo slobodno vrijeme. Dogodio se to da se napravilo jedno mjesto gdje neće biti propuštenih trenutaka, gdje se može doći i reći „želim pomoći” ili „hitno mi treba pomoć”. Njima je lakše ili teže, budući su zajedno, ovo je njihovo obiteljsko vrijeme, njihovo obiteljsko druženje. „Zar je važno gdje si kad si sa svojim mužem!” kaže Tanja. Zajedno su 30 godina i svo vrijeme pomažu i nastoje živjeti po vjeri.
Svećenici, časne sestre, svi ljudi koji su se odredili za takav život mogu moliti, propovijedati i širiti vjeru na taj način. Mi smo obični ljudi i ne možemo tako, niti znamo. Možemo samo nešto konkretno učiniti za nekoga, ne samo poslati višak, nego i dati samog sebe i svoje vrijeme. Igor i Tanja nakon našega razgovora zaključuju: „Tko daje dobiva – davanja nikad nije previše. Koliko god da smo dali više smo, zasigurno, i dobili. Dobili smo prijatelje, poznanstva, molimo se jedni za druge, i još mnogo toga. To je neprocjenjivo!”
Za kraj, pomolimo se zajedno:
Svevišnji, dični Bože,
rasvijetli tmine moga srca.
Daj mi pravu vjeru,
čvrstu nadu, savršenu ljubav; smisao i
spoznaju, Gospodine,
da izvršim tvoju svetu i istinsku volju!
Blagoslovljenu drugu korizmenu nedjelju vam želim. Mir i dobro!
