U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo” objavljen je prvi dio Korizmene poruke pokojnog doktora Tomislava Ivančića:
Ljudski život je strahovita tajna i, ma kako god čovjek živio, ulazi u svoju Korizmu – smrt. Čovjek ne zna što je u njoj, ali zna da je neka vrsta duboke tišine, prosuđivanja što si radio ovdje na zemlji. Korizma nas upozorava da smo mi na zemlji putnici, da je naš život samo jedna zadaća, da život na zemlji nije još život, iako mnogi misle drugačije te si nakupljaju materijalne stvari, što ih na kraju čini nesretnima. Život na zemlji ima samo jedan smisao: nemoj se vezati za ništa. Ušao si na vrata koja se zovu začeće, ne znaš odakle, ali si svjestan da Boga znaš, to znači da si od njega izišao i pitaš se „kamo to ideš”, „zašto dani tako ludo lete”, „što se to na kraju događa”. Samo znaš da tvoj cilj može biti Bog kojega si susreo na početku svoga života, koji ti je dao besmrtnu dušu, onoga koji te voli. Iz Očinske kuće si krenuo i Ocu se trebaš ponovno vratiti, jer Otac te gleda i prati i čeka hoćeš li izvršiti ono zbog čega te je i poslao. Ova kugla zemaljska nije naš cilj, nego mjesto gdje se odvija naša kušnja, samo je važno hoćeš li ju izdržati.
Korizma je najdragocjenije vrijeme u cijeloj godini. Ono što napraviš u Korizmi ostat će ti cijele godine, a ako ništa ne učiniš, bit ćeš nezadovoljan cijelu godinu. Trebao bi se osloboditi negativnosti i bolesti duha, očistiti svoje dostojanstvo. Trebao bi početi misliti „što je u mome životu najvažnije”, „što mi je činiti”, „koja je moja zadaća”. Trebaš naći Stvoritelja i biti prijatelj s Bogom. Bez Njega ne bi mogao niti živjeli.
Svi mi trebamo očistiti svoju sliku Boga. Bog želi da mi budemo sretni, da dišemo punim plućima. Trebaš tako znati umrijeti prije nego što umreš, odmaknuti se od zemaljskog u čemu, na kraju krajeva, i nije sreća. Kada se navežemo na zemaljsko, gledamo kroz život kako nam se sve to uzima, kako nam trune pred očima, a život samo nestaje. Trebaš se vezati na Nebo, ne na zemlju, na duh, ne na tijelo, umjesto da imaš, trebaš „biti”. Korizma pita „jesi li postao bogat u materijalnom ili u duhovnom smislu”, „jesi li napravio išta genijalno”.
No, kada čovjek gubi sve što ima, stvara nam frustracije – strah. Sve ovozemaljsko ćemo izgubiti. Kako bismo pobijedili strah moramo imati pravu sliku Boga. Trebamo se humano odnositi prema svakome čovjeku, stvarati pravdu, raditi na dobroti, ljepoti i ljubavi. Bog o kojem mi razmišljamo je grijehom i strahovima prekriven. Tu sliku treba očistiti i pojaviti će se kreposti u nama. Trebamo naučiti govoriti „oprosti” i ne uzimati za zlo kada nas netko uvrijedi. Kako bismo postali „vrhunski čovjek” trebamo liječiti bol svoje duše. Trebamo doći do toga da nam Korizma postane pozitivna, da u njoj naraste naša sloboda, odvažnost i hrabrost, da naučimo ljubiti čovjeka te da se iscijeli slika Boga. Osobito da se naučimo odricati i vježbati u sabranosti, da počnemo novi život. Trebamo postati gospodari svoga tijela i početi slušati svoju savjest. Samo tako Korizma će imati pravi smisao.
Uz prigodne riječi doktora Ivančića želim vam ugodnu i obiteljsku četvrtu korizmenu nedjelju. Mir i dobro!
